Fondacija “Udružene žene” je osnovana 1996. godine i jedna je od najpoznatijih organizacija koje se bave pitanjima rodno zasnovanog nasilja u Republici Srpskoj. Svojim djelovanjem su unaprijedile zakonodavni okvir koji se odnosi na pitanja rodno zasnovanog nasilja, pružaju podršku ženama preživjelim nasilje te dižu svijest društva o ovom problemu
Iako su njihove prve aktivnosti bile usmjerene ka osnaživanju žena u gradskim i seoskim sredinama, vremenom su se razvile u organizaciju koja pruža direktne servise ženama koje su preživjele nasilje u porodici – SOS telefon, besplatno pravno savjetovanje, i sigurnu kuću za žene i djecu koje su preživjele nasilje.
Svojim aktivnostima su pomogle više od 7500 žena iz cijele Bosne i Hercegovine, te su zalaganjem dovele do unapređenja zakonodavnih okvira koji su po prvi put priznali silovanje u braku i porodici kao krivično djelo. Takođe, kontinuirano rade na podizanju svijesti o problemima trgovine ljudima i rodno zasnovanog nasilja kroz medije i razne inicijative, edukaciju političara i političarki te profesionalaca u zdravstvenom sistemu, policiji i centrima za socijalni rad.
Iza njih su godine predanog rada na području unapređenja i zaštite žena koje su preživjele nasilje u porodici, kao i mnogi uspješni projekti i inicijative.
“Fondacija „Udružene žene“ već dugi niz godina organizira edukacije za sve subjekte zaštite. Kreirali smo brojne memorandume i sporazume o zajedničkom djelovanju u oblasti prevencije rodno zasnovanog nasilja. Na nivou Grada Banja Luka formirano je koordinaciono tijelo koje okuplja sve subjekte zaštite na lokalnom nivou koje ima za cilj unaprijeđenje sistema zaštite žrtava porodičnog nasilja. Predstavnica Fondacije je članica ovog koordinacionog tijela. Na zajedničkim sastancima unaprijeđujemo sistem zaštite žena i djece koji su preživjeli porodično nasilje. Sa Gradom Banja Luka imali smo više uspješnih zajedničkih projekata koji se tiču prevencije nasilja nad ženama i djecom. Na nivou Republike Srpske također je imenovan savjet za borbu protiv nasilja u porodici. Kao članica Savjeta imenovana je i članica Fondacije ‘Udružene žene’”, govori Lana Jajčević, pravna savjetnica u Fondaciji.
Fondacija već godinama radi na tome da svaka žena bude “svjesna svoje moći, ravnopravna, poštovana i sretna“.
„Fondacija Udružene žene ponosna je na sve dosada provedene aktivnosti u cilju sistemske zaštite žena i djece žrtava porodičnog nasilja. Ponosne smo što smo bile pionirke u kreiranju zakonskog okvira koji je nasilje nad ženama iz „privatne sfere“ izveo u javnost na način da je nasilje nad ženama uspostavljeno kao krivično djelo a ne kao prekršaj. Ponosne smo na 26 godina predanog rada iza sebe i na brojne naše korisnice kojima smo pomogle da izađu iz „pakla“ nasilja i svakako na našu viziju“, govori naša sagovornica.
Zakoni na papiru, nedostatak njihove implementacije u praksi
Ipak, bez obzira na institucionalni okvir koji je uspostavljen, a za što je u velikoj mjeri zasluga i Fondacije, nasilje nad ženama i djecom je i dalje u porastu, tvrdi Jajčevićeva.
„To nam govori povećan broj i poziva na SOS telefon i obraćanja u pravno savjetovalište Fondacije, a i povećan broj prijava nadležnim institucijama (policiji, centrima za socijalni rad, tužilaštvima i zdravstvenim ustanovama). Poređenja radi, u prošloj 2021. godini na SOS telefon Fondacije Udružene žene imali smo 1407 poziva, a za samo 6 mjeseci 2022. godine imamo 746 poziv na SOS telefon. Što se tiče pravnog savjetovališta u 2021.godini imali smo 429 obraćanja u pravno savjetovalište a za 6 mjeseci 2022. godine imali smo 327 obraćanja“, govori naša sagovornica.
Razlog ovome je i neimplementacija zakona koji su usvojeni te nedovoljna svijest institucija o ovom problemu.
„Bosna i Hercegovina je potpisnica Istanbulske konvencije – Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u porodici te je nakon ratifikacije pristupljeno usklađivanju zakonodavnog okvira kojim se nasilje spriječava i kažnjava ali i dalje imamo porast slučajeva nasilja što nam govori da negdje „zapinje“ u implementaciji zakona i podzakonskih akata. To je, nažalost, znak da „subjekti zaštite“ još uvijek nemaju dovoljno razvijenu svijest da je nasilje krivično djelo i da već odavno nasilje koje se događa „između četiri zida“ nije“ privatna stvar“ svake žene ponaosob, već društveno i zakonski kažnjivo djelo“, tvrdi Lana Jajčević za Snagu lokalnog.
Uspješna saradnja sa institucijama?
Fondacija „Udružene žene“ i dalje, bez obzira na sve prepreke, ima zadovoljavajuću saradnju sa institucijama i drugim organizacijama koje su zadužene za pitanja nasilja u porodici i pitanja ljudskih prava.
„Članice smo više mreža na nivou BiH kao što su „Ženska mreža“ i „Sigurna mreža“ koja okuplja organizacije koje upravljaju sigurnim kućama u BiH, Mreže za izgradnju mira, Mreže „RING“ koja okuplja organizacije koje se bave prevencijom i zaštitom žrtava trgovine ljudima. Također imamo saradnju sa svim institucijama koje se bave pitanjima rodne ravnopravnosti kao što su Gender centri RS i FBiH, Agencija za ravnopravnost polova BiH, Ombudsmen BiH, Ombudsmen za djecu RS i mnoge druge organizacije i institucije“, ističe Lana Jajčević.
Ipak, ona ističe da saradnja sa institucijama postoji, ali da se treba unapređivati i da se treba izgraditi još efikasniji sistem zaštite za žene i djecu koji su preživjeli nasilje u porodici.
„To se naročito odnosi na uspostavljanje sistemske zaštite za žene koje su preživjele nasilje, posebno u pogledu iznalaženja modela tzv „izlazne strategije“ za žene koje su preživjele nasilje u porodici koje se ne žele vratiti i nastaviti život sa počiniocem nasilja. Tu je naročito značajno pitanje „socijalnog stanovanja“, pitanje zapošljavanja i samozapošljavanja žena kroz programe kreirane isključivo za njih npr. omogućavanje korištenja bespovratnih sredstava za poslodavce koji zapošljavaju ovu kategoriju žena ili dodjela bespovratnih sredstava ili sredstava sa niskom kamatnom stopom za pokretanje vlastitog biznisa“, tvrdi Jajčevićeva.
Povremeno uključivanje lokalnih zajednica u rješavanje problema
Lokalne zajednice se uglavnom uključuju u aktivnosti u toku globalne kampanje 16 Dana aktivizma koji se obilježava svake godine od 25. novembra do 10. decembra, tvrdi naša sagovornica.
Takođe, Grad Banja Luka u saradnji sa Fondacijom svake godine, 25. maja, obilježava i „narandžasti dan“ – Dan borbe protiv rodno zasnovanog nasilja.
„Svakog 25. dana u mjesecu provodimo neke aktivnosti podizanja svijesti javnosti o problemu nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Ističem samo neke od aktivnosti kao što je „Fitnesom protiv nasilja“ gdje smo za građanke Banja Luke u parku „Mladen Stojanović“ organizovale vježbanje na otvorenom i sa učesnicama vježbanja razgovarale o problemu nasilja ili „NISI SAMA-pozovi SOS“ gdje smo građanke Banja Luke kroz uličnu i bilboard kampanju upoznale sa postojanjem SOS telefona i načinima zaštite od nasilja i novim zakonskim rješenjima“, govori Jajčević, te dodaje da se narandžasti dan kontinuirano obilježava u mnogim lokalnim zajednicama.
Međutim, u pojedinim lokalnim zajednicama, podrška se tu i završava. Naime, prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici RS, svaka lokalna zajednica je dužna da snosi 30% troškova smještaja žena koje su preživjele nasilje u sigurnu kuću. Ipak, prema riječima naše sagovornice, to se rijetko dešava.
„Iako je zakon na snazi od 2013. godine samo nekolicina lokalnih zajednica izdvaja budžetska sredstva za zbrinjavanje žena koje su preživjele nasilje u sigurnu kuću. Velika većina lokalnih zajednica ne planira u svojim budžetima ta sredstva što dovoljno govori o odnosu prema pitanjima zaštite preživjelih od nasilja kao o velikom društvenom problemu i fenomenu“, tvrdi Jajčević.
Sredstva i posvećenost recept za uspješan projekat u lokalnoj zajednici
Pored sredstava, stručnosti, posvećenosti svih aktera poboljšanju stanja u oblasti rodno zasnovanog nasilja u lokalnim zajednicama, potrebno je puno empatije i razumijevanja za potrebe žena koje su preživjele nasilje, te individualan pristup svakoj od njih.
„Svaka lokalna zajednica treba odrediti svoje prioritete djelovanja, a svakako potrebe žena koje su preživjele nasilje bi trebale biti visoko na ljestvici tih prioriteta obzirom da preživjele kao marginalizovana grupa mogu biti itekako korisni članovi društvene zajednice ukoliko im pružimo adekvatnu zaštitu kako bi mogle voditi život oslobođen od straha i pritiska. Život u cikličnom krugu nasilja ostavlja ogromne traume i nesagledive posljedice po njihovo fizičko i mentalno zdravlje“, jasna je naša sagovornica.
Ona ističe i da lokalne zajednice u svojim budžetima moraju planirati da dio sredstava odvoje i za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja.
„Lokalne zajednice u budžetima moraju planirati sredstva za sprečavanje nasilja u porodici kako bi na lokalnom nivou izgradile sistemska rješenja zaštite od nasilja u porodici – od specifičnih usluga zaštite kao što su SOS telefon pravno savjetovalište i smještaj u sigurnu kuću do obezbjeđenja socijalnog stanovanja i sistema zapošljavanja preživjelih“, tvrdi ona za kraj te dodaje da je ove usluge potrebno obezbijediti besplatno i učiniti ih dostupnim 24 sata dnevno.
