Grad Tuzla tradicionalno je poznat kao grad teške industrije, soli, uglja i zagađenja. Imidž grada, nakon više od stoljeća industrijskog naslijeđa, počeo se mijenjati tek posljednjih 20-ak godina. S fokusom na turizam, Tuzla danas pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu. Međutim, jedan od većih problema Tuzle danas jeste i pitanje proizvodnje energije iz fosilnih goriva.
Piše: Dino Šakanović
Cover photo: Freepik
Upravo ovom problemu želi doskočiti tim od troje mladih studenata i inženjera. Iako Tuzla zbog brzine vjetra nije pogodna za velike vjetro parkove poput onih koji se grade u Hercegovini, ovaj tim vjeruje kako je pronašao rješenje.
Veldin Lisičić student je građevinarstva i vođa tima kojeg još čine i Edina Hasić, inženjerka rudarstva, i Zlatan Altumbabić, student elektrotehnike. Njihov cilj je ispitati, proizvesti i postaviti mini-vjetro elektrane u Tuzli.
Odmah na početku našeg razgovora, Veldin nam priča kako je cijela ideja potekla iz jednog fake videa na youtubeu:
„Vidio sam fake video na youtube kako ljudi prave električnu energiju sa mini magnetima. Našao sam svu opremu i pokušao imitirati to sa youtubea. Naravno, to nije uspjelo. I nakon toga sam počeo istraživati.“
U svom istraživanju, Veldin je naišao na koncept malih vertikalnih vjetro-turbina koje se okreću oko svoje osi, vertikalno. Ovakve vjetrenjače nisu pogodne za postavljanje u velike vjetro-parkove, ali imaju brojne druge prednosti. Za razliku od velikih vjetroturbina, male vertikalne vjetrenjače ne proizvode buku i nisu opasne za ptice. Zbog toga se mogu postaviti i unutar gradova. Tako mogu napajati male potrošače poput semafora, parking automata i kućanskih aparata.
Ono što je za Tuzlu posebno bitno, male vjetrenjače rade na manjim brzinama vjetra: od 3m/s do 12 m/s. Promjera su oko 1 metra i izgrađene su od laganih materijala tako da ne urušavaju statiku objekata na kojima su postavljene.
Projekt je posebno privukao Edinu Hasić, koja nakon završetka studija kao mlada inženejrka rudarstva nije mogla pronaći posao u struci, usljed krize u ovom sektoru i postupnog napuštanja proizvodnje električne energije iz uglja širom svijeta. Iako inženjerka rudarstva, Edina kaže kako je tokom studija stekla obrazovanje o mnogo širem području proizvodnje energije:
„Kad se kaže rudarstvo, svi odmah pomisle samo na rudnike, ali rudarstvo koje se izučava u Tuzli je konglomerat nauka. Imam dosta znanja o svim izvorima energije i svim energetskim resursima tako da mi vjetrenjače i nisu toliko strane. Naravno, nisu u obrazovnom smislu zastupljene kao ugalj i proizvodnja energije na taj način, ali su zastupljene. Tako da krećemo sa nekim predznanjem.“
Zlatan Altumbabić, član tima i student elektrotehnike, također je vrijedan dio tima jer se odlično razumije ne samo u elektrotehniku već i u IT sektor, što je neophodno za gotovo svaku inovaciju u današnjem svijetu, pa i ovu. Tim planira preko mobitela kontrolirati mini vjetrenjače kako bi se lako mogle isključiti u slučaju da brzina vjetra pređe maksimalnih 12 m/s.
Tim se, iako su se poznavali od ranije, formalno okupio prije oko 6 mjeseci i počeo je razvijati projekt. Kažu nam kako je osnovna ideja projekta to da svaki čovjek, ukoliko postoji potencijal vjetra, može postaviti mini vjetrenjaču za proizvodnju električne energije.
Njihov cilj nije samo na našem prostoru predstaviti ideju o mini vjetrenjačama već i unaprijediti dizajn ovih malih proizvođača električne energije vlastitim idejama i patentima. Govoreći o patentima, Veldin kroz smijeh kaže kako patenti koje razvijaju nisu tajna:
„Mi želimo vjetrenjaču i solarne panele spojiti u jedno, tako da će to biti nešto potpuno novo čak i na svjetskom tržištu. Iskorištavati ćemo i vjetar i sunčevu energiju za proizvodnju električne energije.“
Trenutno su usred projekta istraživanja potencijala vjetra u Tuzli. Na 6 urbanih lokacija postavljaju uređaje za mjerenje brzine vjetra, takozvane anemometre. Završnu studiju planiraju završiti krajem februara, ali kažu kako su rezultati za sada ohrabrujući. Mjerenje brzine vjetra je, kaže Veldin, tek početak:
„Ovo je tek jedan mali korak od onoga šta sve planiramo uraditi. Želimo napraviti našu mini vertikalnu vjetrenjaču, uz pomoć naših anamometara koje sada imamo, a prije šest mjeseci ih nismo imali. Istražujemo potencijalne lokacije i želimo postaviti našu mini vjetrenjaču za dobrobit grada.“
Nabavku anemometara i izradu analitičke studije podržao je Front Slobode, nevladina organizacija iz Tuzle. Iz tima kažu kako je ova podrška jedan veliki korak za njih jer su uspjeli uz podršku Fronta Slobode nabaviti anemometre i početi istraživati potencijalne lokacije.
Na kraju našeg razgovora, Edina kaže kako nastavljaju s projektom nakon završetka studije o brzini vjetra:
„Po završetku studije, naravno u zavisnosti od rezultata te studije, mislimo da ćemo moći biti u stanju zasigurno reći gdje se može postaviti vjetrenjača, pa kroz daljnje projekte i daljnji rad i fokus na izgradnji tih vjetrenjača prvo postaviti testnu malu vertikalnu vjetrenjaču. U svakom slučaju planiramo nastavak ispitivanja brzina vjetra i izvan urbane gradske zone. Sve zavisi od vjetra i susretljivosti građana da nam dozvole postavljanje anemometara.“
Čak iako studija pokaže kako brzine vjetra nisu dovoljne, iz tima tvrde kako je i to pozitivan rezultat jer će reći trebaju li Tuzli male vjetro-elektrane ili ne. Ako su brzine vjetra premale za mini vjetrenjače, tim planira nastaviti istraživanje i otkriti druge metode proizvodnje električne energije. Kažu da je otvorena i ideja da sami projektuju mini vjetrenjaču koja bi radila i na manjim brzinama vjetra od postojećih modela.
Ukoliko se ostvari ideja ovih mladih ljudi, Tuzla bi mogla postati BH lider u istraživanju potencijala vjetra i njegovom iskorištavanju. Ova grupa mladih ljudi želi jednoga dana u Tuzli instalirati urbani vjetro-park malih vjetro-turbina i vrijedno radi prema tom cilju.
