Bratunac dobija prvu javnu kuhinju za bebe. To je mjesto gdje će roditelji ili staratelji moći doći po obroke za mališane.
Projekat je pokrenulo Udruženje Obraduj nekoga koje već godinama u okviru projekta Idemo na babine, obilazi bebe sa područja cijele Bosne i Hercegovine kojima nose hranu, odjeću i neophodnu opremu koju im roditelji ne mogu priuštiti.
Kako je za Faktor kazala Aida Sadiković Mehonić, predsjednica Udruženja, u toku obilazaka porodica sa bebama svjedočili su da se veliki broj njih ne hrani pravilno, odnosno da koriste hranu koja nije prilagođena njihovom uzrastu, a da to rezultira pogoršanim zdravstvenim stanjem.
“Bili smo svjedoci da su brojne bebe imale zdravstvene poteškoće uzrokovane nepravilnom ishranom. Imali smo dječaka kojem se morala mijenjati sva krv jer je koristio čisto kravlje mlijeko, zatim djecu koja imaju atopijske dermatitise, bebe sa teškim zatvorima koje su završavale na klinikama i zato smo se fokusirali na obroke beba, odnosno njihov kvalitet. Kako je nastupila korona, počeo se prijavljivati veliki broj beba, te se broj korisnika za vrijeme pandemije udvostručio i onda smo morali naći način da malo rasteretimo naše terenske posjete, a da roditelji beba ili njihovi staratelji dolaze po obroke u naše prostorije i tako smo došli do baby javne kuhinje”, pojašnjava Sadiković Mehonić.
Sadiković Mehonić kaže da na području Bratunca i Srebrenice već imaju trideset korisnika, a da za te mališane zahvaljujući sredstvima koja im je putem javnog poziva odobrila Vlada Kantona Sarajevo mogu osigurati zdrave i redovne obroke za prva četiri mjeseca rada javne kuhinje.
“Ovi koji su u gradu mogu dolaziti po obroke, a naći ćemo način kako ćemo dostavljati onima koji su udaljeni i na selima. S obzirom na to da sve poskupljuje i da je situacija poprilično teška očekujemo i veći broj korisnika. Jednom mjesečno će dobijati pelene i higijenski set za bebe. Ovo neće biti tradicionalna javna kuhinja u kojoj će se spremati obroci za bebu već će dobijati gotove kašice. Jedan baby obrok će se sastojati od jedne kašice, svakodnevno će to biti raznovrsne kašice, povrtne sa mesom, zatim sa žitaricama i voćem. Bebe starije od godinu dobijat će i litar mlijeka, a mlađe od godinu dobijat će adaptiranu formulu. Također će dobijati domaće voće i povrće koje ćemo otkupljivati od domaćih proizvođača, te palentu, griz, kakao, uglavnom riječ je o hrani za bebe – kazala je sagovornica.
.jpg)
Navodi da još živimo u stereotipima da su i prethodne generacije jele sve i svašta pa su preživjeli, međutim, ističe da danas zbog takvih stavova mnogi imaju zdravstvene poteškoće.
“Tu je prva barijera da objasnimo da ono što su krave pasle prije 100 godina nije isto što danas pasu i da nije isti ni kvalitet mlijeka. Beba kojoj su morali mijenjati krv živi na selu i davali su joj domaće kravlje mlijeko međutim dijete je zbog toga ostalo bez željeza u krvi i morali su raditi totalnu transfuziju krvi, a mora da unosom kvalitetne hrane nadomjesti taj nedostatak. Potrebe bebe su u drugom planu često, a nerijetko se dešava i da se zanemaruje važnost dojenja te se preporučuju formule i majke odustaju od dojenja i onda kako nemaju novca za adaptirane formule, posežu za neadekvatnim zamjenama”, kazala je Sadiković Mehonić.
Kazala je kako mnogi ovu javnu kuhinju smatraju kao projekat humanitarnog karaktera, međutim ističe da žele da to bude nešto što će značajno utjecati na zdravlje djece.
“Porodice u koje dolazimo imaju specifičnu socijalnu sliku, nije uvijek siromaštvo u pitanju, tu su i kompleksni odnosi unutar porodica. Imate slučajeva kada roditelji zanemaruju djecu. Imamu barijeru i u komunikaciji sa ustanovama socijalnog rada gdje bi bilo djelotvorno da kada mi nosimo pomoć, oni rade na edukaciji roditelja i da se stvori zdravija atmosfera djeci. Nekada kada donesemo i prehrambene proizvode djeci, oni im se ne daju adekvatno. Boli nas kada dođemo u kuću i zateknemo dijete koje niko ne kupa i ne brine o njemu. Imamo primjer porodice gdje su roditelji oboje psihički bolesnici, ali njihova kuća je toliko uredna i čista i dijete uvijek okupano i mirisno, ali oni nemaju sredstava za život. Hrane djecu onim što oni jedu. Često su to korisnici javnih kuhinja pa obroke koji tamo dobijaju dijele sa bebom, nekada je to i grah koji daju bebi od dva mjeseca, a čiji probavni trakt to ne može podnijeti”, navela je Sadiković Mehonić.
Zaključuje da je ovo borba, a da se poteškoće u radu osjete i zbog sistema, institucija te saradnje sa porodicama i korisnicima.
