Razmišljaš li ikad o tome koliko ti mišljenje drugih kroji put? Realno, svima nam je poznat onaj osjećaj kad te neka društvena pravila stisnu u kalup, pa ne možeš disati, a kamoli razmišljati o tome šta zaista želiš. Društvene predrasude i očekivanja su kao nevidljivi zidovi – ne vidiš ih, ali ih osjetiš na svakom koraku. Kad još dodaš mentalno zdravlje u cijelu priču, shvatiš koliko nas te stvari mogu zakočiti, posebno kad si mlad ili mlada i tek otkrivaš ko si zapravo.
KAKO PREDRASUDE OBLIKUJU NAŠE ODLUKE?
Jednom sam u srednjoj školi slušala profesora kako priča o liderstvu i razmišljala: “Kako ću ja biti liderka?”. Mislim, nije da želim biti političarka ili direktorica, ali želim da me ljudi shvataju ozbiljno. I onda ukapiraš – nije problem u tebi, nego u društvu koje nas uči da budemo prosječni.
“Nemoj se isticati”, “Šta će ljudi reći?”, “To nije za djevojke ili momke” – zvuči poznato? E, upravo te rečenice su razlog zašto mnogi od nas odustanu od svojih ambicija. Nije da nas društvo ne voli, nego se plaši promjena i svega što izlazi iz te njihove zone komfora.
MOJ ISKORAK IZ ZONE KOMFORA
Sjećam se kad sam bila u trećem razredu srednje škole. Tada sam prvi put ozbiljno počela raditi na sebi – graditi samopouzdanje i učiti kako da budem glasna kad treba. Tada sam, iskreno, bila potpuno izgubljena. Bila sam djevojka koja stalno razmišlja šta će drugi reći. Na svu sreću, naišla sam na profesoricu koja je vjerovala u mene više nego ja sama.
Sad, nekoliko godina kasnije, na fakultetu sam i osjećam se potpuno drugačije. Izgradila sam sebe kao ličnost. Možda ljudi ne razumiju uvijek čime se bavim i zašto biram svoje bitke, ali to mi više nije važno. Znam ko sam i koliko vrijedim.
MENTALNO ZDRAVLJE I PRITISAK USPJEHA
A gdje je tu mentalno zdravlje? Pa, pritisak da se uklopiš može biti užasan. Često sam se pitala zašto sam tako anksiozna kad treba da govorim pred grupom ljudi. Svi su govorili: “To ti je normalno, svi se boje.” Ali nije normalno da nas taj strah sprječava da napredujemo. Zato sam počela da radim na sebi – pričala sam s prijateljima istih pogleda, gledala filmove o samopouzdanju i, iskreno, pomoglo mi je i to što sam prestala da tražim potvrdu od svih oko sebe. Sad mislim: ako ja znam šta radim, zar to nije dovoljno?
KAKO IZAĆI IZ ZONE KOMFORA?
– Postavi male ciljeve: Ne moraš odmah osvojiti svijet. Recimo, ako se bojiš da govoriš u javnosti, prvo progovori na nekoj manjoj radionici.
– Okruži se podrškom: Nađi ljude koji vjeruju u tebe i koji te neće vući unazad.
– Napravi grešku: Zvuči čudno, ali najbolji način da naučiš je da nešto uradiš pogrešno i iz toga izvučeš lekciju.
– Prihvati da neće svi razumjeti: I to je okej. Bitno je da razumiješ sebe.
LIDERSTVO JE ZA SVAKOGA
Za mene je najvažnije bilo shvatiti da liderstvo nije rezervisano za one najglasnije i najsigurnije. Možeš biti lider ili liderka u bilo kojoj oblasti – kao prijatelj, u porodici, na poslu. Samo treba da vjeruješ u ono što radiš. I, ako ništa drugo, znaj da je tvoj glas vrijedan. Učini prvi korak, pa makar i mali. Jer, hej, da bi promijenio svijet, moraš prvo izaći iz svoje sigurne zone. A ko zna, možda baš ti inspirišeš nekog drugog da učini isto.
Jesi li spreman ili spremna da probaš?
Izvor: rolify.com
