Mahir Salkanović svoju poslovnu viziju ostvaruje u rodnom gradu
Maglajski kraj nekada je bio na daleko čuven po proizvodnji suhe šljive, jabuke ili kruške. Nije bilo kuće da nije imala sušaru sa niz ljesa u kojoj se sušilo voće za vlastite potrebe ali i daljnju prodaju. Starinskih sušara vise nema, ali zato ima mladih ljudi koji žele osigurati svoju egzistenciju u sredini gdje su odrasli i školovali se. Među takvima je i Maglajlija Mahir Salkanović (25), diplomirani ekonomista, za kojeg opcija nikada nije bila otići iz Bosne i Hercegovine u potrazi za boljim životom negdje na zapadu. Odlučio je stečeno znanje i vještine iskoristiti za pokretanje vlastitog biznisa i opredijelio se da to bude upravo prerada voća i povrća.
Od sredstava poticaja kupio dehidrator domaće proizvodnje
Kako Općina Maglaj svake godine dodjeljuje poticaje u okviru Start up projekta za pokretanje malih biznisa na ovaj projekat aplicirao je i Mahir. Sačinio je biznis plan i bio među pet odabranih za dodjelu novčanih sredstava. Krajem 2023.godine potpisao je ugovor, a već u martu je zvanično počeo sa proizvodnjom u firmi koju je nazvao „Eko-Pak MS“. Proizvodnju je smjestio u prizemlju kuće svoga rahmetli djeda Saliha. „Imao sam volju da imam svoju priču, da ostanem prije svega u svome gradu, svojoj državi. Razmišljao sam šta bi to moglo biti novo na tržištu, pa sam procijenio da se sa proizvodnjom zdrave hrane, odnosno preradom voća i povrća, ne može pogriješti jer je to traženo i cijenjeno. Smatram da bi svaka mlada osoba koja ima ideju o nekom biznisu trebala da to pokuša provesti u djelo, pokrene nešto svoje, da ne idu vani tražiti bolji život, da ostanemo ovdje i gradimo svoju zemlju“, kazao nam je Mahir na početku razgovora.
Kako naglašava sve je još uvijek u početnoj fazi, ali korak po korak OB ide naprijed. „Biznis se razvija, a primarna djelatnost mi je sušenje voća i povrća. U ponudi je prije svega čips od jabuke, vrlo zdrava grickalica, osušena bez ikakvih dodataka i 100% prirodno. To je nešto novo na ovom području i prvi od naših proizvoda. Među našim proizvodima je i sušeni kivi, kao i dehidrirani limun i naranča koji su namjenjeni prije svega za dekoracije jela u restoranima, na primjer za voćne salate. Najnoviji proizvod je suha malina. U sezoni smo proizvodili nekoliko vrsta sokova – od nane, kombinacija žara, naranča, limun, sok od zove kao i sok od maline. To su 100% prirodni sokovi i pravili smo ih samo po narudžbi. Tako se i plasiraju zainteresovanim kupcima i njihov rok trajanja je dva do tri dana, jer su pravljeni bez ikakvog konzervansa. Takođe, proizvodili smo i pekmez od bobičastog voća“.
U pregovorima sa lokalnim voćarima
Proces sušenja, pojašnjava Mahir, nije isti za svako voće. Jabuka za čips suši se od 10 do 12 sati, malina nešto duže, dok je slično vrijeme potrebno za kivi, naranču i limun. Svo sušeno voće se prvo pakuje u specijalne vreće namijenjen baš za ovu proizvodnju, a nakon toga u zip vrećice u kojima se i plasiraju zainteresovanim kupcima.
„Napredovala je tehnologija i u ovoj oblasti, nema više starih sušara. Konkretno u dehidrator koji ja imam može da stane 9 do 10 ljesa u jednoj fazi, a kapacitet mu je od 150 do 200 kilograma. Temperatura se prilagođava u zavisnosti od voća, od 50 do 60 stepeni C, a temperatura po potrebi može biti i niža“, objašnjava nam Salkanović. Ovog ljeta voće je, tvrde to svi, rodilo kako dugo nije. Ovih dana Mahir je u progovorima sa lokalnim vlasnicima voćnjaka jer želi znati porijeklo voća koje koristi u preradi. „Kada su sokovi u pitanju već smo proizveli od pet do sedam artikala, tu je i nekoliko vrsta sušenog voća pa već razmišljamo o novoj ponudi, eventualno suha kruška i šljiva. Istina, šljiva je poprilično komplikovana za sušenje, pa ćemo vidjeti. Planiramo sušiti i neke vrste povrća, takođe od lokalnih proizvođača, a asortiman ćemo obogatiti i sa novim vrstama sokova“, najavio je naš sagovornik. Cijene su, smatra Mahir, sasvim pristojne. Tako čips od jabuke 40 grama košta 2,50 KM, naranča 50 grama 6 KM, limun iste gramaže je 7,50 KM, kivi 3,50 KM, 10 grama dehidrirane maline je 1,50 KM, a svi sokovi su 3 KM za 0,33 l.
Kako je još uvijek na početku, svoje proizvode plasira isključivo putem društvenih mreža, zainteresovani se javljaju, a Mahir vrši distribuciju po cijelom maglajskom području. „Još uvijek je samo maloprodaja, a u pregovorima smo sa lokalnim trgovinama. Kako sam na početku, zadovoljan sam. Sa ovom proizvodnjom uspijevam zaraditi sebi plaću i naravno izmiriti obaveze prema državi. Trudim se da unaprijedim proizvodnju, a kako vrijeme bude odmicalo i rasla potražnja sigurno je da će to tražiti nabavku nove opreme, a možda bude potrebe i za novim radnicima, ko zna?“,istakao je Mahir.
Na njegovom putu najveća podrška bili su mu roditelji Senada i Vahid, ali i najbliža rodbina, komšije i prijatelji.
„Puno je pozitivnih reakcija, vjerujte mi, što me posebno raduje. Vidjeli su da je to nešto novo na tržištu i njihova podrška mi je vjetar u leđa da ova moja priča traje što duže i da bude uspješna“, kazao nam je Mahir Salkanović, vlasnik firme „Eko-Pak MS“.
Piše: Nejra Bradarić
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
