Utjecaj COVID-19 pandemije na ravnopravnost spolova i položaj žena iz društveno marginaliziranih kategorija u Bosni i Hercegovini
(pilot istraživanje na prigodnom uzorku)
Agencija za ravnopravnost spolova BiH, MLJPIBiH (ARSBiH, MLJPBiH) i Ženska mreža BiH (ŽM) u oktobru 2020. godine su potpisale Sporazum o suradnji kojim su dogovorile da se njihova suradnja zasniva na principu uzajamnog dogovaranja, razumijevanja i potrebe zajedničkog rada baziranog na zaštiti i promociji ravnopravnosti spolova, posebice prava žrtava nasilja na osnovu spola, kroz zalaganje za sistemsko rješavanje i unapređenje institucionalnog okvira za prevenciju, zaštitu i borbu protiv nasilja na osnovu spola, na osnovu i u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH, Istanbulskom konvencijom, Gender akcionim planom BIH 2018.–2022. i FIGAP II programom 2018.–2021. Sporazumom je postavljen temelj zajedničkog djelovanja i razmjene informacija koje se odnose na sadržaj dogovorenog i potpisanog partnerstva i informacija koje su vezane za sve ostale aktivnosti u domenu prevencije, zaštite i borbe protiv nasilja na osnovu spola.
Prvi rezultat ove suradnje je pilot istraživanje vezano za položaj ranjivih kategorija žena u BiH tokom pandemije COVID-19. Istraživanje, koje se sastojalo od fokus-grupa sa korisnicama usluga organizacija – članica ŽM i anketnog upitnika, osmislila, provela i analizirala je fondacija CURE (koordinirajuća organizacija ŽM) a ARSBiH, MLJPBiH je obezbijedila dio potrebnih sredstava za održavanje fokus grupa iz budžeta za provedbu FIGAP II programa. Namjera je bila da se u složenoj epidemiološkoj situaciji i otežanoj komunikaciju sondiraju problemi sa kojima se žene iz vulnerabilnih grupa susreću tokom pandemije COVID-19 kako bi se došlo do prvih nalaza i smjernica za neko buduće istraživanje većeg obima koje je poželjno uraditi čim situacija to dopusti. Istraživanjem obuhvaćene su ispitanice iz 11[1] ruralnih i urbanih sredina u Bosni i Hercegovini na malom uzorku koji nije reprezentativan. Upitnik je popunilo 28 žena a fokus grupama, koje su organizirane u Bijeljini, Zenici i Čapljini, obuhvaćeno je 30 žena. Glavni nalazi ovog pilot istraživanja su isključivo indikativni i kao takvi ne mogu se generalizirati niti primijeniti na cjelokupnu populaciju marginaliziranih kategorija stanovništva Bosne i Hercegovine. Sudjelovanje u istraživanju bilo je dobrovoljno i anonimno. Ispitanice su u periodu septembar-novembar 2020. odgovarale na 24 pitanja (15 otvorenog i 9 zatvorenog tipa)
Izjave koje navodimo zabilježene su tokom razgovora u fokus-grupama. Istraživačice su ih izdvojile kao karakteristične jer se njihov smisao ponavljao u različitim sredinama.
Sada moram za sve što mi treba da tražim novac od njega. Razmišljam svaki put da li je to što tražim previše, da li sam dobra žena ili ne. Nemam mir kao ranije, kada sam mogla sebi da kupim kutiju cigareta, a da se ne osjećam loše.
To što nismo imali pristup ljekarima opšte prakse, što su se sve uputnice, doznake za bolovanja i slično završavali putem telefona je bilo jako stresno. Telefoni su stalno bili zauzeti, te je bilo potrebno dosta strpljenja i živaca za stupiti u kontakt sa ljekarom.
Nasilje je vršio i konstantno vrši moj bivši muž, što je tokom pandemije bilo naročito teško jer su institucije ograničeno radile, a nisam se mogla osloniti ni na druge ljude u okolini jer su se svi bojali za svoju sigurnost. Pandemija je za mnoge žene bila ZATVOR sa nasilnikom, a mene i djecu je muž pratio i maltretirao i bili su nam ugroženi životi, a nisam mogla dobiti pomoć.
Nisam se imala kome obratiti u zdravstvenim ustanovama, a u centru za socijalni rad su radili ograničeno te u tim prvim danima nisam imala podršku centra za socijalni rad. Da nije bilo Centra ženskih prava, djevojaka iz Centra kao i psihološkinje sa kojom su me povezali ovaj period ne bih prebrodila, i ko zna šta bi bilo.
Preporuke koje slijede proizašle su iz ovog malog istraživanja i mogu biti smjernice za dalja istraživanja na ovu temu.
- Istražiti, na reprezentativnom uzorku, uticaj pojedinačnih restriktivnih mjera na život ranjivih kategorija bosanskohercegovačkog društva.
- Obratiti posebnu pažnju na uticaj izmijenjenog rada državnih institucija i njihove (ne)mogućnosti odgovora na potrebe građana, posebno ranjivih kategorija, sa akcentom na ustanove zdravstvene i socijalne zaštite.
- Ispitati utjecaj veće ekonomske zavisnosti na život ranjivih kategorija.
- Ispitati efekte manjka socijalne interakcije u doba pandemije na život ranjivih kategorija.
- Ispitati procente povećanja porodičnog nasilja u doba pandemije sa naglaskom na (ne)mogućnost ili otežano prijavljivanje istog koje bi izazvalo adekvatnu reakciju odgovornih struktura društva.
- Ispitati (ne)mogućnosti zdravstvene i socijalne zaštite lica sa posebnim potrebama u doba pandemije sa posebnim akcentom na djecu.
- Ispitati ulogu lokalnih zajednica i nevladinog sektora na poboljšanje uslova života u doba pandemije.
- Ispitati ulogu upotrebe i zloupotrebe medija i društvenih mreža na kvalitet i protok informacija vezanih za pandemiju sa posebnim osvrtom na zastrašivanje i širenje panike nasuprot blagovremenog i tačnog informisanja.
- Ispitati ulogu odgojno-obrazovnih institucija i njihove (ne)uspješne prilagodbe uslovima pandemije.
[1] Bihać, Bijeljina, Breza, Derventa, Maglaj, Milići (povratničko naselje Nova Kasaba), Mostar, Sarajevo, Srebrenik, Tuzla i Zenica
