Vesna Kečalović, magistrica Opće muzičke pedagogije, pred kraj svog radnog vijeka, provedenog u Umjetničkoj školi „Nusret Keskin-Braco“, odlučila je da i u penziji nastavi muzičko obrazovanje djece predškolskog i školskog uzrasta.
U okviru već postojećeg Udruženja za afirmaciju kulture i umjetnosti „Bel canto Bihać“, u kojem djeluje mješoviti gradski hor, okuplja grupu raspjevanih mališana i pokreće prvi dječiji hor u gradu Bihaću.
Na ovu ideju, ističe, navele su je promjene nastavnog plana i programa koje je Ministarstvo obrazovanja uvelo u osnovne i srednje škole.
„ Promjenama donesenim od strane Ministarstva obrazovanja USK, degradiran je status Muzičke kulture u osnovnim i srednjim školama. Naime, Muzička kultura, kao predmet, postoji samo u prvom razredu Gimnazije, dok je u drugim srednjim školama potpuno izbačena iz nastavnog plana i programa. U osnovnim školama broj časova Muzičke kulture je znatno smanjen, što smatram nerealnim. Uz činjenicu da su mnogi nastavnici muzičke kulture usmjereni na druga radna mjesta ili da rade u više škola, kako bi imali potrebnu normu, mene je izuzetno zaboljela i spoznaja da će djeca ostati uskraćena na osnove muzičkog obrazovanja, ali i za članstvo u školskim horovima. Iz tog razloga sam odlučila da pokrenem dječiji hor i na taj način spriječim odumiranje dječijeg horskog pjevanja u gradu.“
S izuzetnim pedagoškim i muzičkim iskustvom, te iskustvom u vođenju školskog hora, nije joj bilo teško realizovati ovu ideju, odnosno okupiti prve članove. Na početku rada, u januaru 2021. godine, bilo ih je petero, da bi se taj broj povećavao iz dana u dan, te je danas u horu 25 članova uzrasta od 5 do 12 godina.
„Moram priznati da je na početku bilo i poteškoća u radu, sreća je što smo na odmah imali prostor koji nam je za Udruženje „Bel canto“ dodijelio Grad Bihać. Imala sam i podršku kolegice Emilije Vuković, dipl.odgajateljice koja je sa mnom vodila hor, vježbala i pripremala članove za naše prve nastupe. Djeca su nas od samog početka rada prihvatila i nije nam bilo teško da se već nakon kratkog vremena prvi put predstavimo publici“
U horu se trude da prime svu djecu koja imaju želju da se bave ovom vannastavnom aktivnošću. Probe se održavaju jednom sedmično i izuzetno su intenzivne i sadržajne, pojasnila nam odgajateljica Emilija Vuković, koja je s raspjevanom djecom radila od prvog dana.
„Naša proba traje sat vremena i mora biti sadržajna jer se dešava jednom sedmično. Mogu reći da je to intenzivan rad, s obzirom da se radi i tekst i melodija, trudimo se da dodamo i pokret, ništa pretjerano, već nešto što bi pratilo taj tekst. Djeca imaju želju da na svoj način iskažu ono što osjećaju kroz pjesmu, kako je doživljavaju i mi ne težimo da oni imaju neke strogo određene pokrete, već da prate tekst. S njima sam radila ritmičke vježbe kako bismo potakli osjećaj za ritam, a na ovaj način razvijamo pažnju i koncentraciju, stvaramo veseliju atmosferu. Sva djeca su na neki način i znatiželjna i ponekad nemirna, ali zaista na svakoj probi oni funkcionišu kao grupa, prate, uče, pjevaju. Nije mi bilo teško jer sam kroz ovaj rad spojili svoju ljubav prema djeci te ljubav prema muzici, za koju sam vezana od djetinjstva.
Važno je istači da se posebna pažnja pridaje govornim vježbama koje s djecom radi profesorica Kečalović. Ove vježbe razvijaju dikciju kod djece, potiču pravilan izgovor, što je posebno bitno jer su članovi hora i petogodišnjaci, koji još u potpunosti nisu razvili govor, dodaje Emilija.
Uporan rad i disciplina ubrzo su rezultirali organizovanjem Prve smotre dječijih horova „Bihać 2021“. Prisjećajući se ovog perioda prof. Kečalović navodi da put od ideje do održavanja nije bio jednostavan, prvenstveno zbog finansiranja.
„Tad je hor imao 12 članova i svi smo se trudili da ostvarimo ovu ideju. Grad Bihać nas je podržao sa simboličnim iznosom, tako da su se roditelji članova potrudili da pokrijemo sve troškove. Ti troškovi i nisu bili baš mali s obzirom da smo trebali ugostiti još tri hora iz Bosne i Hercegovine. Zajedničkim trudom, sve smo uspjeli“.
Prva smotra je održana u oktobru 2021. god., a uz članove hora-domaćina nastupili su članovi sanskog dječjijeg hora „Melody“, hora „Vilenjak“ iz Prijedora, i „Horoljupci“ iz Bugojna.
„Kako bismo se pripremili za Smotru hor je bio aktivan tokom cijelog ljetnjeg raspusta. Djeca su redovno dolazila, bilo im je drago da imaju neku aktivnost i zaista smo dosta radili, bilo nam je bitno da sve bude uvježbamo, jer je to ipak naša prva Smotra, na kojoj su učestvovali i horovi iz tri BH grada. Posebno nam je drago, i meni, ali i voditeljicama ostalih horova – učesnika, što smo na kraju Smotre uspjeli izvesti jednu zajedničku pjesmu. Zvučalo je kao da smo danima zajedno vježbali. Publika je bila oduševljena, mnogi su nakon smotre naveli da čak nisu ni znali da u gradu postoji dječiji hor, koji je uvježban i koji zaista divno izvodi brojne pjesme. Nakon ove smotre i broj članova u našem horu se počeo povećavati“.
Uskoro je uslijedilo i održavanje Novogodišnjeg koncerta koji je organizovan pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazovanja USK, a zatim i brojni drugi nastupi na različitim manifestacijama u gradu Bihaću. Tad su u Bihaću prvi put nastupili i članovi hora OŠ „Ahmet Hromadžić“ iz Bosanskog Petrovca. Zahvaljujući uspostavljenoj saradnji s dječijim horovima iz drugih BH gradova, mali Belkantići, kako od milja zovu članove ovog hora, imali su priliku nastupati i u Sanskom Mostu te Bosanskom Petrovcu. Svi nastupi ih raduju, ali isto tako, kako nam je rekla i osmogodišnja solistica Zara Salkić, raduje ih putovanje i druženje s novim prijateljima.
„Na hor kod tete Vesne idem od samog početka, pjevala sam na svim nastupima našeg hora. Na horu pjevamo, plešemo, često i putujemo u druge gradove. Najviše volim putovanja autobusom tokom kojih pjevamo i radujemo se. Uskoro odemo i u Bugojno i to me jako veseli“ .
I Zarina prijateljica Azra dodaje da uz pjevanje voli upoznavati nove prijatelje.
„Meni je bilo lijepo u Sanskom Mostu, drago mi je bilo kad sam upoznala novu djecu iz tog grada. Volim i kad dođu novi članovi u hor, tad se imamo igru upoznavanja i bude nam baš lijepo“.
Sve ostvareno, navodi prof. Kečalović, bilo bi nemoguće realizovati bez podrške roditelja članova, koji su uvijek spremni da pomognu, ne samo u pripremi djece za nastupe, već i novčano.
„S obzirom da Udruženje nema stalna sredstva finansiranja, roditelji nam redovno pomažu u organizovanju koncerata. Također su, uz podršku Grada Bihaća, italijanske organizacije IPSIA i bihaćkih privrednika, sudjelovali u organizaciji i Druge smotre horova koja je održana 2022. godine, a finansiraju i putovanja. Ne mogu ni iskazati koliko nam ovaj, ali i svi ostali vidovi podrške znače“.
Entuzijazam voditeljica, briga i upornost, ljubav koju poklanjaju članovima zaslužuju ovakvu podršku i pomoć, stava su roditelji djece.
„Veoma sam sretna što grad Bihać ima veseli dječiji hor, kojim vješto rukovodi naša draga profesorica Vesna Kečalović, a koji djeca sretno pohađaju. Uz muziku se pjeva i pleše, stvaraju nova prijateljstva, nova druženja tokom putovanja. Spajaju se djeca iz različitih gradova naše drage Bosne i Hercegovine, u jednu razdraganu i raspjevanu družinu. Sa svim planovima mi roditelji smo upoznati i rado sudjelujemo u organizaciji nastupa, podrška smo u svakom smislu“, kroz razgovor nam je navela Selma Salkić, mama raspjevane Zare.
Treba pomenuti da su zahvaljujući ovom horu, djeca Bihaća dobila i svoju himnu. Prvi put je izvedena 26. februara, tokom svečanoj akademiji upriličenoj u sklopu obilježavanja Dana grada Bihaća. Tekst za pjesmu je napisao Jure Petrović, a muziku Jasmin Hadzisadiković. Period za pripremu pjesme za izvođenje bio je kratak, no voditeljice nisu sumnjale u svoju malu ekipu. Vježbali su i na učestalim probama i kod kuće s roditeljima. Nagrada za to je bio gromoglasan aplauz publike iz prepune sale Kulturnog centra Bihać.
Istim tempom, raspjevano, veselo, ali i disciplinirano, nastavit će, navodi prof. Kečalović, i u narednom periodu.
„Djeca se već raduju skorom odlasku na Smotru horova u Bugojno. Prošle godine nismo uspjeli organizovati odlazak, no ove smo sigurni učesnici. Smotra će biti održana 03. juna i već uveliko pripremamo nove izvedbe. Nakon toga slijedi priprema za Treću smotru horova u Bihaću, koja treba biti održana krajem oktobra mjeseca. Vjerujemo da će biti još bolja i sadržajnija od prethodne dvije“.
Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti „Bel Canto Bihać“ uskoro počinje raditi i sa srednjoškolcima, kako bi dali doprinos opstanku muzičke kulture i horskog pjevanja i u srednjim školama, koje je, kako je na početku razgovora navela prof. Kečalović, u potpunosti zapostavljeno.
Zahvaljujući apliciranju na „Regionalni program lokalne demokracije na Zapadnom Balkanu“ koji finansira Evropska unija, uskoro će početi provedba programa „Etno hor“, kroz koju će se njegovati sevdalinka u originalnom, odnosno izvornom obliku, ali i kroz obradu u novoj formi. Učestvovat će učenici iz tri bihaćke škole u kojima nema predmeta Muzička kultura, te Gimnazije, u kojoj je ovaj predmet zastupljen samo u prvom razredu. Učenici su već iskazali interes tako da realizacija projekta počinje uskoro i trajat će šest mjeseci, nakon čega će projekt biti predstavljen i javnosti.
A do tada bihaćka publika, kao i publika iz drugih bosanskohercegovačkih gradova, u kojima se gaji ljubav prema horskom pjevanju, imat će priliku uživati u izvedbama najmlađih članova Udruženja „Bel canto Bihać“.
Koliko je muzika bitna za male članove, roditelje, ali i za publiku koja je prati, na kraju nam je dočarala Belkisa Borić, majka devetogodišnje Mejrem Emel.
„Nema iskrenije emocije od muzike, a raspjevani Belkantići su postali dio te porodice. Za njih je to mjesto gdje se druže, pjevaju i zabavljaju. Kad su na bini veliko srce tete Vesne prigrli srca malih Belkantića i tad nastaje prava čarolija, na koju smo ponosni svi, i djeca, i teta Vesna i mi roditelji“.
Po reakcijama publike zabilježene na koncertima i nastupima, slobodno možemo reći da su i građani itekako ponosni i sretni što se društvu uspješnih i afirmiranih sportskih, dramskih, plesnih grupa te orkestara pridružio i dječiji hor „Bel canto Bihać“.
Piše: Nermina Zulić
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Sadržaj je odgovornost Mreže za izgradnju mira i ne odražava nužno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.
