Ljubuški je mali grad koji svojim prirodnim potencijalima ruši sve stereotipe o Hercegovini kao zemlji krša i kamena.
Ljubuški leži na lijevoj strani rijeke Trebižat, na rijeci koja pravi jedne od najljepših vodopada koji se mogu vidjeti u cijeloj Bosni i Hercegovini, a najpoznatiji su Kravica i Koćuša. Pored svojih prirodnih ljepota, koje Ljubuškom daju epitet zdrave gastronomske oaze, Ljubuški je poznat i po značajnoj kulturnoj i povijesnoj baštini – na raznim lokalitetima mogu se pronaći ostaci iz gotovo svih razdoblja ljudske povijesti, od kojih vrijedi izdvojiti: starorimski logor na Gračinama, Humačku ploču, Stari grad Ljubuški, te stećke na nekropolama u Studencima i Bijači te Zvirićima. Ljubuški je mali grad koji svojim prirodnim potencijalima ruši sve stereotipe o Hercegovini kao zemlji krša i kamena. Mnoštvo znamenitosti i prirodnih ljepota, bogata kulturna ponuda te srdačni i pristupačni ljudi su razlozi zbog kojih se posjetitelji uvijek požele vratiti u Ljubuški.
Vodopad Kravica
Vodopad Kravica nalazi se na rijeci Trebižat, a udaljen je od Ljubuškog 7 km. To je jedinstvena prirodna ljepota koju je izgradila voda rijeke Trebižat prolazeći kroz krečnjačke terene i taložeći sedru. Vodopad na vrhu ima oblik polukruga širokog oko 120 metara, a sastavljen je od sedre. U ljetnom razdoblju zbog nižeg vodostaja u bazenu ispod vodopada je moguće kupanje i uživanje u vodenim sportovima. U svako doba godine zbog velikih promjene u vodostaju i naravno promjeni vegetacije vodopad Kravica pruža jedinstvena iskustva.
Vodopad Koćuša
Vodopad Koćuša nalazi se u selu Veljaci i jedan je od najljepših prirodnih bisera ovoga dijela Hercegovine. Ljepota ovog vodopada i obližnjeg krajolika neće vas ostaviti ravnodušnim. Visina vodopada je pet, a dužina 50 metara a u neposrednoj blizini nalaze se mlinovi i stupe koji godinama krase ovo mjesto. Prirodno bogatstvo ovog kraja čine sedimentne stijene tzv. sedra koja se taloži godinama, te ovaj vodopad čini atraktivnim.
Rimski vojni logor Gračine
Antički lokalitet Gračine nalazi se na ravnom platou iznad lijeve obale Trebižata, na području naselja Humac, 2 km jugozapadno od Ljubuškog. Antički vojni logor na Gračinama, Humac (Bigeste) iz 1-3 st., je djelomično istražen i konzerviran u razdoblju od 1977. do 1988. godine, a istraživanja se i dalje kontinuirano provode. Na lokalitetu su otkopani ostaci rimskog vojnog kompleksa te je krajem 2023. godine ondje službeno otvoren Posjetiteljski i Arheo centar. Riječ je o najznačajnijoj investiciji u arheologiju ljubuškog kraja, prvom „in situ“ (na licu mjesta) posjetiteljskom centru u Hercegovini. Nalazi se na lokalitetu rimskog vojnog logora i sadrži zanimljiv i bogat arheološki materijal – zbirku materijala sa sustavnih istraživanja na Gračinama, replike rimskih vojnika, maketu nalazišta, model hipokausta, koji se smatra prvim centralnim grijanjem iz vremena antičkog Rima…
Tvrđava Herceg Stjepana Kosače
U srednjem vijeku, iznad Ljubuškog, na vrhu brda Butorovice podignuta je tvrđava koja se obično pripisuje hercegu Stjepanu, premda je starija od njega, a u pisanim se izvorima Ljubuški prvi put spominje 1435. godine pod imenom „Lubussa“. Kompleks tvrđave sastoji se iz dva dijela. Središnja kula četverokutnog oblika, popularno zvana „Herceguša“, izgrađena krajem 14. ili početkom 15. st te perimetralni zid u obliku nepravilnog višekutnika s masivnim kulama, nastao u osmanskom razdoblju nakon 1472. godine. Nakon 1835. Ljubuška tvrđava gubi svoju obrambenu i stratešku ulogu. Stari grad u Ljubuškom proglašen je u listopadu 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Mnogo truda i financijskih sredstava se kontinuirano ulaže u obnovu tvrđave. Ostvarene su prekogranične suradnje na projektima te je obnova osim sredstvima Grada Ljubuškog, podržana i od strane EU fondova kao i od Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Put do tvrđave jednim dijelom je prožet cestom, zatim se nastavlja makadamskim putem koji vodi do same tvrđave. Danas je tvrđava velika turistička atrakcija koju dolaze posjetiti strani posjetitelji ali i žitelji BiH te predstavlja simbol Grada Ljubuškog.
Muzej Humac
U franjevačkom samostanu svetog Ante Padovanskog na Humcu nalazi se najstariji muzej u BiH, osnovan 1884. godine. Humački franjevci prvi u BiH dolaze na ideju osnivanja institucije koja će se baviti sakupljanjem, očuvanjem i prezentacijom pokretnog arheološkog materijala još od 25. ožujka 1884. godine. Ovdje se nalazi Humačka ploča iz XII. stoljeća, najstariji očuvani spomenik pisan na hrvatskom jeziku (mješavinom glagoljice i starohrvatske ćirilice – bosančice) na području današnje Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući sakupljačkim aktivnostima brojnih franjevaca kao i raznim donacijama civilnog stanovništva, fundus se kontinuirano povećavao kao i potreba za novim prostorijama arheološke zbirke. Arheološki materijal prikupljen je na širem prostoru Hercegovine a podijeljen na prapovijesnu, antičku i srednjovjekovnu u vremenskom rasponu od gotovo 16 000 godina. Dio kompleksa čini i prostor lapidarija za izložbu kamenih spomenika koji se nalazi u samostanskom dvorištu. Današnji muzejski postav, osnovan 2003. godine, smješten je u podrumskim prostorijama samostana sv. Ante Padovanskog na Humcu.
Galerija „Majka“
Tvorci ideje o utemeljenju Galerije Majka su dr. fra Ljudevit Rupčić i dr. fra Viktor Nuić. Početni fundus buduće galerije činila je donacija pedesetak umjetničkih radova, na temu majka iz njihovih osobnih zbirki. Fra Ljudevit je došao na ideju da otkupi sve slike izrađene za ilustraciju svoje knjige te ih izloži u jednoj prostoriji samostana na Humcu. Tu zamisao je spomenuo fra Viktoru Nuiću koji je i sam, koliko su mu mogućnosti dopuštale, odavno bio veliki sakupljač slika i skulptura. Tako su se njih dvojica odvažno odlučila otvoriti jednu zbirku kao zajedničku donaciju samostanu na Humcu. Nakon samo nekoliko godina zbirka se upeterostručila. Danas Galerija Majka u svojoj stalnoj postavi ima oko 400 umjetničkih radova: skulptura u raznim materijalima, slika, crteža i grafika. Tu su djela umjetnika iz Rusije, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Italije, Bosne i Hercegovine ,Crne Gore, Konga itd. Galerija Majka ujedinjuje umjetnike oko znamenite i neiscrpne te svima nama drage teme majka koja je česta inspiracija kipara i slikara kroz povijest. Glavni aspekt kreiranja i predstavljanja za javnost ove zbirke jest davanje značaja ženi, majci te produbljenje smisla majčinstva, prijenosa ljudskog života i vrijednosti koje su u naše vrijeme uzete zdravo za gotovo. Ovakva umjetnost može potaknuti na veće poštivanje tih vrijednosti, stoga je to jedan od razloga koji su potaknuli stvaranje zbirke takve tematike.
Stećci u Ljubuškom
U okolici Ljubuškog, na 7 nekropola registrirano je 214 stećaka, od čega: ploča 88, sanduka 78, sanduka s postoljem 1, sarkofaga 9 te ploča i sanduka koji nisu pojedinačno opisani 48 primjeraka. Od 176 opisanih nadgrobnih spomenika, polovica je ploča, polovica sanduka, dok je sarkofaga relativno malo, ali su umjetnički kvalitetnije ukrašeni od ostalih. Od 176 primjeraka 81 je ukrašenih, od toga 33 sa simbolom križa, što je do izražaja došlo naročito u Gornjim Studencima. Ukrasni motivi na nekropolama sa stećcima ljubuškog kraja su sljedeći: motiv štita s mačem, simbol kamenice, ljudske figure s ukrasom, tordirano uže i trake, polumjesec, rozete, vitice trolista, kolo, motiv spirale, scene lova, simbol sokolova i turnir. Na ovom području bilo je aktivno više klesarskih radionica kao nosilaca različitih utjecaja. Nije ista radionica majstora koji su radili spomenike na nekropoli u Gornjim Studencima i onih koji su radili na nekropoli „Gračine“ u Bijači, Zvirićima i Pržinama. Većina spomenika pripada XIV. i XV. stoljeću, pojedini primjerci, međutim, mogli su nastati i znatno ranije, možda čak u XII. stoljeću
Izvor: bljesak.info
