Glavna ulica u Banjaluci u posljednjih 120 godina je nekoliko puta mijenjala ime: od Kajzerštrase, do Carskog druma, Ulice Kralja Aleksandra, Ante Pavelića, Titove… Zvala se svakojako, ali je uvijek bila šetalište sa brojnim kioscima. Danas toga više nema.
Cijelom dužinom glavne banjalučke ulice, danas rade samo 3 kioska, ali i oni broje posljednje dane.
“Odlazimo, kiosci se zatvaraju”, potvrdile su radnice koje uslužuju poslednje mušterije, istovremeno vraćajući trgovačke putnike, koji im nude robu.
Kiosk u centru grada, već odavno nije unosan biznis, kakav je bio nekad.
Kiosk, u kojem se prodaju novine, cigarete, grickalice i slične sitnice, i u koji najčešće svraćaju šetači, nije više ni odlika urbanog načina života, kako je to bilo ranijih decenija.
Jednostavno, promijenio se način života, a sa njim i način trgovanja.
Ne samo u Banjaluci, nego i u drugim većim gradovima, sve je manje šetača, a sve više ljudi koji se voze automobilima. Motorizovani potrošači nikad ne svraćaju u kiosk; oni sve kupuju u tržnim centrima ili supermarketima, gdje imaju obezbijeđen parking.
Drugi razlog je sve manja prodaja novina, onih starinskih, na papiru.
“Moj djeda je išao na kafu u hotel Palas i usput kupovao novine i cigarete na kiosku. Moj otac je šetao korzom, šacovao djevojke i kupovao na kiosku žvake i sportske revije. Ja ne šetam, idem na kafu ili autom ili biciklom, i vijesti čitam na portalima, preko mobilnog telefona”, priča jedan Banjalučanin.
Uz promjenu način života, promijenio se i model poslovanja. Mali preduzetnici, koji imaju jedan ili 2 kioska, već se odavno teško nose sa konkurencijom, uključujući i onu nelojalnu, dakle, prodavce koji na pijacama, “ispod ruke”, prodaju na crno cigarete bez akciznih markica.
Kad je u pitanju “zvanična” konkurencija, veliki tržni centri su u prednosti, a kiosci nisu isplativ posao.
“U kioscima se uglavnom prodaje akcizna roba, prije svega cigarete, a propisi su takvi da se akcize plaćaju čim nabaviš robu namijenjenu za prodaju. Dakle, treba imati nekoliko hiljada maraka da ih unaprijed uložiš u robu. I inače, kad su kiosci u pitanju, troškovi su preveliki u odnosu na zaradu”, objasnio je ranije za Srpskainfo ekonomista Zoran Pavlović.
Naravno, zatvaranje “starinskih” kioska sa cigaretama, novinama i čokoladicama, ne znači da su sa banjalučkih ulica nestali mali limeni objekti. Ali, u njima su sada prodajna mjesta Lutrije RS, prevozničkih fimi koje prodaju karte, te improvizovane kafeterije.
Sve se mijenja, pa i kiosci i centar Banjaluke.
Izvor: banjaluka.com
