“SPID”, prvi paraplivački klub u Bosni i Hercegovini: U vodi smo svi jednaki

U vodi smo svi jednaki, rečenica je koju ćete odmah vidjeti ukoliko želite istražiti Plivački klub “SPID” (Sportsko-invalidsko društvo). I da, zaista u vodi su svi jednaki – djeca sa tjelesnim invaliditetom, djeca sa autizmom, Downovim sindromom…

Plivački klub “SPID” je prvi paraplivački klub u Bosni i Hercegovini. Djeluje u Sarajevu gdje dolaze djeca sa invaliditetom iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine.

Osnovan je u novembru 2015. godine ali je zvanično sa radom počeo u februaru naredne godine. Jedini razlog zašto su počeli sa radom u februaru jeste da plivanje za osobe sa invaliditetom bude besplatno.

Treneri sa djecom rade na Olimpijskom bazenu Otoka. Plivanje angažuje sve vrste mišića, a blagotvorno djeluje na pluća, mišiće, zglobove i srce. Ova aktivnost djeluje na vezivno tkivo, te omogućava bolju koordinaciju rada nogu i ruku.

Plivanje je gotovo jedina aktivnost za koju nema dobnog ograničenja i jedan od rijetkih sportova koji ne predstavlja gotovo nikakav napor za ligamente, hrskavicu, te se preporučuje ljudima svih dobi.

Plivanje je jedina sportska aktivnost u koju je moguće uključiti dijete već od najranije dobi. Kretanje u vodi ima pozitivan učinak na dječji organizam u cijelosti, jer potiče pravilan tjelesni rast i razvoj, razvija bazičnu motoriku te doprinosi razvoju kognitivnih i konativnih sposobnosti. S toga je cilj ovog Kluba, prvog i jedinog plivačkog kluba za osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini, rehabilitacija, resocijalizacija i inkluzija osoba sa invaliditetom kroz plivanje i vodene sportove, razvoj i unapređenje sporta za osobe sa invaliditetom, podsticanje i promovisanje programa omasovljavanja sportista osoba sa invaliditetom, sve do maksimalnog razvoja njihovih sposobnosti i potencijala.

Jedan od glavnih ciljeva jeste da izvrše uspješnu inkluziju plivača – osoba sa invaliditetom tako što će raditi treninge sa osobama koje nemaju procenat invaliditeta gdje će im dati priliku da dokažu sebi i drugima da mogu biti ravnopravni članovi našeg društva i naše zajednice, što će preventivno djelovati na svaki vid diskriminacije osoba sa invaliditetom.

Svaki čovjek, svako dijete treba da ima jednaka prava i mogućnosti bez obzira na individualne razlike. U inkluzivnom društvu je svaka osoba poštovana i prihvaćena kao ljudsko biće. S toga je najbolja spoznaja kada čovjek spozna sebe, koristeći svoje znanje kao najjače oružje u nastojanju da se ruši ono što nas sputava, predrasude. Pružajući ruku prijateljstva i stvarajući jednu pozitivnu priču putem sporta koji jača i dušu i tijelo.

“Život je ono što činimo, ono što se pamti, što nas spaja. U vodi smo svi jednaki i svi zajedno idemo dalje”, poručuju iz kluba “SPID”.

Amel Kapo, osnivač i trener prvog paraplivačkog kluba u Bosni i Hercegovini “SPID”, govorio je o počecima i nastanku kluba. 

Kako kaže, postoje dvije paralelne priče o njegovom nastanku. Ideja se rodila dok je još studirao na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja gdje su imali određene pedagoške prakse – u osnovnim i srednjim školama, na skijanju i Olimpijskom bazenu Otoka. 

“Tu sam primijetio da ne mali broj osoba sa invaliditetom dolazi na Olimpijski bazen. Iz nekog razloga niko sa njima nije radio nešto specifično niti značajno. Imao sam jednog dječaka u grupi sa tipičnom djecom gdje su ga djeca odbijala. Uspio sam nekako da ih pridobijem i da radi sve što rade i ostala djeca”, ispričao je Kapo. 

Nakon toga je napravio jedno istraživanje i došao do zaključka da niko u Bosni i Hercegovini ne radi ništa kada je riječ o osobama sa invaliditetom kada je u pitanju plivanje. 

Kapo je kontaktirao i Paraolimpijski komitet Bosne i Hercegovine i onu su mu zvanično “dali papir” da to niko u Bosni i Hercegovini ne radi. Sedam dana nakon toga od Paraolimpijskog komiteta dobio je poziv da ide u Istanbul na kamp trenera paraplivača. 

“Druga priča veže se za činjenicu da sam tokom studija trenirao sam sa našim zlatnim paraolimpijcima, zlatnim momcima iz sjedeće odbojke. Kroz druženje sa njima shvatio sam šta sve mogu da urade. U Istanbulu sam vidio kako to sve funkcioniše”, pojasnio je Kapo. 

Po povratku u Sarajevo, pokrenuo je “SPID”, u novembru 2015., ali su sa radom počeli u februaru 2016. godine. 

“Jedini razlog za to što smo nakon toliko vremena počeli sa radom jeste što je moja ideja bila da sve aktivnosti vezane sa plivanjem osoba sa invaliditetom, budu besplatne. Naravno, morali smo naći neka sredstva da bi mogli pokriti troškove koje imamo, troškove Olimpijskog bazena”, izjavio je Kapo. 

Za pomoć, tačnije troškove bazena na početku, obraćali su se svima, međutim, jedino im je pomoglo Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo.

Na početku je bilo jedno ili dvoje djece, radilo se individualno. Ljudi nisu ni znali za Klub. Primarni cilj je bio da se radi sa osobama sa tjelesnim invaliditetom, jer to spada pod parasport. Danas u Klub primaju  osobe sa svim stepenima i oblicima invaliditeta. 

“Imamo 89 aktivnih članova – osoba sa invaliditetom. To su oni koji svakodnevno dolaze, bez obzira na projekat. Funkcionišemo kroz projekte zahvaljujući kojima kroz Klub prođe više od 200 osoba sa invaliditetom, djeca iz spektra autizma, djeca sa Downovim sindromom, tjelesnim invaliditetom…”, rekao je Kapo.

Prema njegovim riječima, na Fakultetu, kojeg je završio, u radu nije imao dodira sa osobama sa invaliditetom.

Smatra da je to problem obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini. Međutim, oni su se trudili da prođu obuke i obrazovanje kako bi pomogli ovoj djeci. Učili su i kroz rad, pratili djecu sa različitim invaliditetima i na taj način i oni učili od njih šta je najbolje da urade. 

“Za djecu iz spektra autizma, plivanje je krucijalno. Prema jednom istraživanju u Americi, oko 70 posto smrtnosti djece s autizmom je utapanje. Često se desi da djeca odu od kuće i privlači ih voda. Voda ih privlači jer buka, koju im stvara vanjski svijet, se smanji kada zarone. Međutim, ako ne znaju plivati onda ostanu duže i dese se neželjene stvari. Njima je  od životnog značaja da znaju plivati”, pojasnio je Kapo. 

Kod nas osobe sa invaliditetom generalno nemaju mogućnost da biraju sport. Međutim, Kapo je naveo da su nažalost i oni u Klubu ograničeni sa resursima poput bazena, trenera…

Klub je utočište za djecu iz cijele Bosne i Hercegovine. 

“Imamo djecu koja dolaze iz Zenice, Živinica, imamo dječaka koji dolazi iz Bugojna, a da ne spominjem Ilijaš, Visoko i Brezu…Velika je potreba”, rekao je Kapo. 

Klub se finansira na razne način i uz pomoć sponzora. Ima pet trenera i Kapu.

“Najviše se finansiramo kroz projekte. Ali, ja ne želim da ovo bude projekat jer on ima početak i kraj. Ne želimo da ovo ima kraj jer je ogromna potreba. Kada ljekar djetetu preporuči plivanje, preporuči naš Klub, znači da je to jako bitno. Pomažu nam nevladine organizacije, ali i država. Treba ovo sistemski riješiti. Ne možemo ovoj djeci u januaru reći da nema plivanja za njih. Trebaju nam sredstva da pokrijemo troškove koje imamo. Konkretno, sada na bazenu imamo velike troškove”, naveo je Kapo. 

Djeca iz ovog Kluba osvajaju i zapažene rezultate na različitim takmičenjima.

Jedan od najuspješnijih je svakako Ismail Barlov, rođen 2010. godine sa tjelesnim deformitetima. Radi se o dječaku koji je osvojio četvrto mjesto na 50 metara prsno i sedmo u disciplini 150 metara miksna na Svjetskom seniorskom prvenstvu u paraplivanju u Manchesteru koje je održano ove godine.

“Sedmi sam razred i odličan sam učenik. Plivanje mi jako znači, prvenstveno zbog zdravlja, ali i zbog drugova. Ne znam kako bih bez ovoga. Treniram pet godina, tri ili četiri puta sedmično. Volio bih da mogu i više”, izjavio je Ismail. 

Ovaj raspoženi dječak kaže da je u Klubu i njegov najbolji prijatelj Ismail Zulfić. 

Zulfić je također član “SPID-a”. Rođen je bez gornjih ekstremiteta i sa deformitetom desnog stopala. Dakle, njemu je funkcionalno samo lijevo stopalo. 

Od dječaka koji je imao fobiju od vode i koji aktivno koristi samo jednu nogu u plivanju, postao je dječak koji učestvuje na prvenstvima i postiže zapažene rezultate, kao i Barlov.

“SPID” je za ovu djecu više od kluba, on njima znači život, izlazak iz svakodnevnice u kojoj se suočavaju sa različitim izazovima, tu imaju priliku da napreduju i razvijaju se u skladu sa svojim mogućnostima, te da dodatno razvijaju svoje kapacitete.

Piše: Vesna Bešić


Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.