Svi oni koji posjete Hercegovinu, sem čuvene vinske ceste mogu krenuti i Stazom meda i sira.
Ideja žena iz organizacije Slow Food Trebinje i turističke agencije „Lux Travel“ iz Trebinja, da se vjekovna tradicija gurmanske magije Trebinja i njegovih susjednih opština podijeli sa turistima dobila je svoj oblik upravo kroz njihov projekat.
Sa 16 domaćinstva na Stazi sira i meda gosti će moći da osjete istinski šarm Hercegovine, koja se i kroz ovaj projekat bori da mladi tog dijela zemlje žive od svog rada.
Ivo Andrić o Hercegovini je zapisao da je to “zemlja sa mnogo kamena, a malo svega ostalog, ali to malo što rodi hranjivo je i plemenito”. O ljudima ovog kraja rekao je da su razumni, a da ih takvim daju voda i vazduh tog podneblja.
O tome šta sve hercegovački razum može, koristeći blagodeti kraja pokazuje i primjer “Staze sira i meda”.
Podijeliti gurmansku magiju sa svima, očuvati naslijeđe stvarano vijekovima bila je jedna od ideja vodilja ovog projekta čiji je glavni donatori USAID Turizam kroz Projekat razvoja održivog turizma u Bosni i Hercegovini.
O tome kako se zapravo rodila ideja stvaranja Staze meda i sira Gordana Radovanović, projekt menadžerica organizacije Slow Food Trebinje, koja zajedno sa turističkom agencijom „Lux Travel“ iz Trebinja sprovodi ovaj projekat kaže:
“Još davno, radeći u razlicitim poljoprivrednim projektima, posjećujući male seoske proizvođače po Hercegovini shvatili smo da je tradicija nekih naših sireva i sve što proces proizvodnje tih sireva podrazumijeva, jedno posebno nasljeđe hrane za koje se vezuju i posebna druga naslijeđa kao što je nomadski način života proizvođača sira iz miješine, posebna ruralna arhitektura i objekti koji prate ovo nasljeđe. Shvatili smo da je to priča o našoj kulturi i istoriji koja je stvarnost i danas i koju treba ispričati svijetu”, ističe Radovanović.
Ona napominje da je sir iz mješine, koji se po istom principu pravi još od srednjeg vijeka, uvršten na preliminarnu bosanskohercegovačku listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa.
Reakcije proizvođača ove vrste sira zapravo su bile dodatni podstrek da se počne sa radom na Stazi sira i meda, prisjeća se Radovanović.
“Nakon toga smo bili sigurni da želimo da ispričamo tu priču, sir i med se u Hercegovini kombinuju u “Cicvari sa medom”, a kako kvalitet i sira i meda dolazi iz posebnog bogatog biodiverziteta pašnjaka Dinarida, dobili smo viziju da to bude priča o “Stazi sira i meda” koja će povezati male proizvodjače regije koju najbolje poznajemo” kaže ona.
Sam projekat obuhvata grad Trebinje te još pet opština Istočne Hercegovine: Bileću, Gacko, Nevesinje, Berkoviće i Ljubinje.
Na ovom području u Stazu sira i meda uključeno je ukupno 16 proizvođača, odnosno domaćinstava koja su željela da ono što iznose na sto svojim ukućanima podijele sa svima koji posjete Hercegovinu.
Radovanović sa ponosom ističe da među gazindstvima postoje i dva nomadska.
Ta gazdinstva imaju katune, odnosno drvene kolibe koje služe za prenoćište čobana u periodu ispaše stoke na Volujku i Morinama te se cijele porodice sele od maja do oktobra na ovu visoravan, koja se često naziva i “evropskim Tibetom”.
Za napomenuti je da je riječ o relativno malim gazdinstvima koja do sad uglavnom nisu radila po ovom principu te im je upravo ideja projekta njihovih sugrađanki dala potrebne vještine i sredstva da svoje domove podijele se svim onima koji žele da dožive Hercegovinu u njenom punom sjaju.
U okviru projekta osigurani su elementi za ugostiteljsku ponudu, osmišljen je narativ staze sa svim detaljnim podacima o proizvodima i kulturnom naslijeđu te niz obuka čiji je cilj da se gazdinstvima dodatno pomogne u promociji njihove ponude.
“Između ostalog, dizajniran je i logo staze te posebne etikete za svaki proizvod, oprema za doček gostiju, obuka u seoskom turizmu, te druge obuke, poput onih vezanih za digitalni marketing storytelling, te posebna obuka za licencirane turističke vodiče Trebinja” kaže Milica Kovačević, projektna menadžerica agencije “Lux travel” iz Trebinja.
Osim USAID Turizam, Stazu sira i meda podržali su i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, te Turistička organizacija Republike Srpske, kroz sistem subvencija, odnosno promocije ovog turističkog proizvoda. O saradnji sa gradom Trebinje i opštinama uključenim u Stazu Radovanović ističe da su sve podržale ideju.
“Sve turističke organizacije opština i Grada Trebinja će promovisati Stazu sira i meda kroz svoje medijske prostore, a u budućnosti očekujemo i druge vidove saradnje sa lokalnim zajednicama”, navodi ona.
Projekat Stazama sira i meda, kao ideja lokalnih organizacija ovog kraja za cilj ima prije svega obogatiti turističku ponudu Hercegovine te ojačati male biznise. U kraju koji je poznat i po odlasku mladih, niskoj stopi zaposlenosti i drugim problemima sa kojima se naša zemlja susreće, to je od nesporno velike važnosti.
S druge strane, naše sagovornice ističu i vanvremensku vrijednost ideje da se ljubav prema Hercegovini, prirodi i hrani objedini u ovu Stazu. Kako su istakle, hrana je bitan dio kulture, identiteta naroda ovog kraja.
Čuvari te kulture su upravo vlasnici gazdinstava i njihove porodice, koje su na ovaj način dobile svojevrsno priznanje za sav rad, ali i šansu da se tajne proizvodnje raznih vrsta sireva, meda nastave.
“Obično potenciramo jezik i vjeru kao najvažnije dijelove identita i kulture naroda. Hrana jednog naroda je izuzetno važan dio njegove kulture. Smatramo da se razvojem turizma u našim ruralnim područjima predivne prirode krša i posebnog arhitektnoskog nasljeđa u obliku katuna, starih mostova kao što je Ovčiji brod, vodenica, gumna, suhozida mogu privući turisti iz cijelog svijeta i našim mladim ljudima dati nadu i viziju da je takav oblik turizma ne samo moguć već i ključ za očuvanje ognjišta, očuvanje tradicija. Ekonomska računica će doći ukoliko inspirišemo sve čuvare tradicije, bilo one koji su plaćeni da je promovišu kroz institucije kulture, bilo one koji je čuvaju rođenjem i prenose s koljena na koljeno” kaže Radovanović.
U konačnici, Staza sira i meda, koju i virtuelno možete posjetiti na linku ovdje ostaje i na zavjet i na ponos svim mladim ljudima ovog kraja. Da čuvaju tradiciju, da joj daju i lični pečat i da je imaju kome i ostaviti.
Foto: Screenshot mape Stazama sira i meda
“Treba da uradimo sve da se naš mladi proizvodjač tradicionalnog proizvoda kao što je kajmak iz mješine ili med od kadulje i vrijeska osjeća ponosnim što čuva tu tradiciju i prenosi priču o njoj gostima, turistima koji žele da čuju i vide upravo takve priče”, zaključuje naša sagovornica.
Piše: Mladen Lakić
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
