Da biste ovih vrelih dana doživjeli ovakvu čaroliju, valja otputovati na kraj svijeta. Nije daleko. Seosko „Domaćinstvo na kraju svijeta“ šćućurilo se na kraju puta u selu Pljeva kod Šipova, nadomak izvora rijeke Plive.
A ko god je ovamo došao, pokajao se nije.
Slobodanka Vasić (46), domaćica ovog gazdinstva, kaže da nije lako raditi i opstati u ovom poslu, pogotovo u doba korone, kada se broj turista prorijedio, a epidemiološke mjere donijele nove izazove.
– Nije lako, ali je lijepo. Mnogo rada, ljubavi, posvećenosti, ali i novca uloženo je u ovo domaćinstvo. Ali, sve se to na kraju isplati – kaže Slobodanka.
Blagodet
Govori prilično glasno, inače je niko ne bi čuo, jer u njenoj kući i dvorištu dan i noć huči Pliva, rijeka bučna i vilovita od samog izvora.
Biti svoj na svome i živjeti u skladu s prirodom blagodet je, kaže Slobodanka, koja se novcem ne može platiti.
– Živjeti u ovoj ljepoti i na svom imanju pošteno zaraditi za pristojan život mnogo je bolje nego rintati u nekoj fabrici i čekati kad će ti poslodavac dati platu – kaže Slobodanka.
Zna ona o čemu govori. Iako je najveći dio svog života bila „samo“ domaćica u svojoj kući i brinula o suprugu i dvojici sinova, radila je povremeno i u tekstilnoj industriji, neprijavljena ili „na određeno“. Za siću, dakako.
U posljednje dvije godine Slobodanka je „zaposlena domaćica“, ona koja dočekuje turiste.
Radi sve: čisti i sprema apartmane za goste koji ovdje noće, priprema im hranu, čak i po narudžbi: svakom ono što poželi. Neko je vegeterijanac, neko ne podnosi mliječne proizvode, neko ima malu djecu, za koju valja pripremiti kašicu.
Sve može, Slobodanka je uvijek spremna: i za stalne goste i za „šetače“, koji nalete nenajavljeni.
Kako to izgleda vidjeli smo kada su se pred njenom kapijom iznenada „usidrila“ dva moćna terenca sa šestoricom nenajavljenih gostiju iz Srbije. Popili su kafu, naručili ručak i crno vino, pa otišli da prošetaju.
Domaćica kao kašika
Za dvadesetak minuta, dok su gosti obišli obližnju vodenicu i izvor Plive, sto se zašarenio i zamirisao. Očas posla tu su se stvorili ćevapi u domaćoj lepinji, pa pita sa sirom i zeljem, plivska pastrmka, paradajz, uštipci… Sve domaće, ukusno…
– Proputovao sam svijetom, ali ovakvo nešto nigdje nisam doživio – kaže Beograđanin, koji je, po preporuci prijatelja, doveo društvo na izlet na Plivu.
Slobodanka kaže da ne radi „ništa naročito“.
– Spremam za svoje goste hranu na isti način kao što bih je spremala svojoj djeci. Od svježih, domaćih namirnica, sa minimalno masti ili ulja, na način na koji su kuvale i moja majka i svekrva – kaže Slobodanka za Srpskainfo.
A to je upravo ono što se traži i što cijene gosti iz svih krajeva BiH, iz Njemačke, Austrije, Slovenije… Čak je i Amerikanaca bilo kod Slobodanke u gostima.
– Moja Slobodanka je prava domaćica. Ona je kao kašika, uvijek je tu, u kući, i mi mislimo da se to podrazumijeva, a bez nje bismo svi ostali gladni: i gosti i mi domaći – kaže Slobodankin muž Slobodan Vasić.
Tokom ljeta, za vikend, Slobodankinu kućicu pored zahuktale rijeke posjeti i po 50 turista i izletnika. U takvim situacijama u pomoć priskaču dvije žene iz Šipova.
Tako i one, zahvaljujući vrijednoj Slobodanki, zarade koju marku, bar u sezoni.
Projekat
Slobodankin doprinos ženskom preduzetništvu i ekološki osviještenom pristupu malim zajednicama, prepoznala je i Fondacija “Fridrih Ebert” u BiH, koja ju je uvrstila u projekat „Žene čuvarke zelene Krajine“.
– Nevjerovatno je koliko pojedine žene, kojih nema na naslovnim stranicama novina, niti u TV dnevnicima, čine ne samo za svoje porodice, nego i za opstanak marginalizovanih dijelova BiH, za ostanak mladih u malim ruralnim sredinama. One su nam na svom primjeru pokazale da su i razvoj i zapošljavanje mogući i bez uništavanja prirode i da su prirodne ljepote blago koje vrijedi braniti i čuvati – kaže Merima Ejubović, naučna saradnica u ovoj fondaciji.
OD ZGARIŠTA DO OAZE ZA ODMOR
„Domaćinstvo na kraju svijeta“ osnovano je prije dvije godine, na starom kućištu Vasića. Prije samo šest godina ovdje je bilo zgarište. U požaru, koja ih je nesrećnim slučajem zadesila, izgorjela je stara kuća. A onda je na scenu stupio Slobodankin sin, preduzimljivi Nemanja Vasić, koji je sagradio apartmane za odmor, kuhinju, terasu i osnovao „Domaćinstvo na kraju svijeta“ u kojem je „zaposlio“ svoje roditelje i kome je dao ovo neobično ime.
Nemanja je uvijek tu da uskoči i pomogne, ali priznaje da je alfa i omega domaćinstva njegova vrijedna mama. Slobodanka i Slobodan Vasić u svom domaćinstu nadomak planine i šume žive čak i zimi. Kažu, lijepo im je u prirodi, uz vatricu, a tu su i za slučaj da naleti neki turista, da ga dočekuju i ugoste.
