U srcu Zenice, mala, ali snažna zajednica sestara Uršulinki, već više od pola stoljeća pruža duhovnu i praktičnu podršku građanima, ali prije svega omladini.
Osnovna misija Uršulinki je odgoj i obrazovanje, čime već stoljećima slijede misiju osnivačice reda Anđele Merici, koja je svojim članicama zavjetovala da život posvete odgoju i obrazovanju mladih ljudi.
Učvršćujući temelje zajednice kroz duhovne obnove, molitve, ali i individualne razgovore, sestre su postale istinski stup podrške ne samo katoličkoj zajednici u Zenici, već i ostalim sugrađanima. Njihova vrata su uvijek otvorena za sve one koji u razgovoru sa sestrama pronalaze mir i nadu.
Samostan je podignut još u vrijeme komunizma, a nalazi se u centru grada, odmah uz Crkvu svetog Josipa. Sestre su u grad na obali Bosne u kojoj je u to vrijeme stizalo sve više radnika u Željezaru, pa i katolika stigle na traženje župnika Ante Čondrića. Njemu je zatrebala pomoć u odgoju djece, madih i brojnih katoličkih porodica. On je naime, pisao molbu upravi sestara Uršulinki, te je 1967. godine u samostan stiglo pet sestara.
„Danas u samostanu naša zajednica ima tri sestre. Dvije sestre služe u župi, a jedna u školi. Naš život je intenzivan iz razloga što je uvijek potrebno živjeti ravnotežu između tri bitna elementa: molitve, zajedničkog života i apostolata“ objašnjava za Snagu lokalnog sestra Pia Jurić, koja je u Družbu sestara Uršulinki stupila prije osam godina.
Prije nego je došla do Uršulinki 2017. godine, sestra Pia je posjetila šest Družbi, gdje je tražila svoj životni put kroz susrete sa sestrama koje imaju različite misije.
„U trenutku kad sam bila već umorna od traganja jedno ljeto sam dospjela i na vrata sestara Uršulinki ovdje u Zenici. One su tada imale duhovnu obnovu za mlade. Kad sam došla ovdje bilo je kao da sam došla kući. Jednostavno sam znala; da, to je to moje mjesto“, prisjetila se sestra Pia.
Odgoj mladih: Temeljna misija Uršulinki
Misija sestara Uršulinki od osnivanja je bila rad na odgoju i edukaciji mladih, pa se nerijetko za Uršlinke kaže i da su narodne učiteljice. Ali danas mladima nije potrebna samo edukacija, već prije svega naša podrška, smatra sestra Pia.
„Prošlo je vrijeme velikih masa. Toliko je kretanja u svijetu, a i ponuda i uz našu prisutnost u institucijama poput škole i vrtića i župa, rekla bih da su duhovne obnove i pojedinačni susreti postali veće polje rada u posljednjih nekoliko godina. Uočeno je da današnja mlada osoba ima potrebu za pratnjom, vodstvom i usmjerenjem koje će imati neku sigurnost i kontinuitet,“ ističe sestra Pia.
Baš zato Uršulinke strpljivo nastavljaju pružati podršku kroz kateheze, školu i razne duhovne obnove. Posebno su usmjerene na to da mladima pruže životne smjernice kroz primjer života posvećenog Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Kroz rad u školi i župi, kao i kroz individualne susrete, one pomažu mladima da se suoče s izazovima modernog svijeta.
Samostan sestara Uršulinki u Zenici jedini je u Bosni i Hercegovini, a red, na području bivše Jugoslavije,svoje samostane ima još u Varaždinu, Zagrebu, Rovinju i Slavonskom Brodu.
„Mladi su veliki tražitelji istinskih vrednota, otvoreni za istinu, ali često nemoćni, uostalom, kao i mi stariji. Vremena se mijenjaju i potrebno je pratiti ih u korak, čuti ih, dotaknuti njihov svijet u kojem su sada. Ako si autentičan svjedok, radostan i u ljubavi i strpljivosti nastupaš, mladi to prepoznaju brzo i za tim krenu. To sam vidjela i u radu u školi kako imaju, rekla bih, šesto čulo za autentičnost. Sve prate, sve čuju i sve vide koliko god djelovali odsutno. Meni osobno su bili dobar ispit savjesti i poticaj da nastojim što više vjeru i ljubav djelima očitovati“, navodi sestra Pia.
Godinama je u Župi bila aktivna i zajednica mladih „Gorući grm“ ali je sada u procesu „reanimiranja“ s obzirom da je došlo do smjene generacija. Mladi su promijenili mjesto stanovanja.
„Ipak duh zajednice mladih „Gorući grm“ živi i danas u župi kao i onaj istinski gorući grm. Da ljubavlju i svjetlom koje nosiš u sebi dotičeš druge“, s ponosom ističe sestra Pia.
Iako mlade danas često bije glas da nisu aktivni ni posvećeni zajednici, sestra Pia ima drugačije iskustvo.
„Mladi su jako marljivi. Iako im se pripisuju mnoge slabosti zbog svijeta interneta u koji su uronjeni, mislim da bi se mnogi koji upravo tako misle iznenadili vidjevši koliko su mladi spremni i otvoreni za služenje. Posljednjih pet godina uistinu sam imala priliku svjedočiti samo otvorenim srcima i snazi zajedništva. Kad je dobra i zdrava ekipa ništa nije problem napraviti“, kaže ona.
Otvorena vrata za sve generacije
Pored odgojno-obrazovne uloge, sestre Uršulinke su od dolaska u Zenicu pomagale onima koji su živjeli u materijalnoj oskudici. Obilazile su one koji su živjeli u udaljenim selima, a čak su i oranizovale i kino projekcije u dvorištu samostana.
Takva njihova misija nastavljena je do danas. U zajednici u Zenici sestre su aktivne u župi svetoga Josipa, u katehizaciji, zatim Katoličkom školskom centru sveti Pavao, a imaju i smještaj za studentice.
Samostan je tokom svih ovih godina prestao sa aktivnostima samo tokom rata. Sestre su tada otišle u Varaždin, ali su se vratile odmah nakon što je rat završen i nastavile tamo gdje su stale. Iako se poslije rata promijenila slika Zenice i župe u kojoj su djelovale, žar je ostao isti.
„Njihova prisutnost bila je i jedna sigurnost ljudima koji su ostali u župi. Nastavile su okupljati djecu, mlade i obitelji“ naglašava sestra Pia.
Žene u službi zajednice i promjena
Uloga žena u društvu sve je važnija, a sestre Uršulinke to pokazuju vlastitim primjerom. Njihova posvećenost radu sa omladinom od dolaska u Zenicu do danas, nije ostala neprimijećena.
„Svaka Uršulinka je znak. Ona je majka brojnoj duhovnoj djeci. Tolikima smo pomogle i mnoge živote promijenile. Usudit ću se reći da su nekima Uršulinke i život spasile. Dirljivo je uvijek susretati te osobe kasnije, koje dođu, pa suznih očiju prepričavaju koliko mu je ova ili ona sestra važna… I ono što je meni osobno najljepše – radimo često u skrovitosti. Neće se okolo previše pričati o tome, ali ima prekrasnih plodova koji su proizašli upravo iz tog našeg načina života“, ističe sestra Pia.
Sestre Uršulinke u Zenici već već godinama aktivno učestvuju i u međureligijskom dijalogu i sarađuju sa drugim vjerskim zajednicama. Njihova vrata nisu otvorena samo za članove župe i katolike, već za sve dobre ljude i one kojima je pomoć potrebna. Bilo materijalna ili duhovna.
„Mogu reći da je u Zenici posno prisutna otvorenost jer postoji jako puno onih kojima treba riječ utjehe, duhovna pomoć u vidu razgovora, molitve ili jednostavno uho za slušanje. Rekla bih da se naše polje rada širi jer na naša vrata kucaju i mladi i djeca i majke i očevi čak i ljudi drugih vjeroispovijesti“ naglašava sestra Pia.
U svijetu koji se neprestano mijenja, sestre Uršulinke su svojevrsni svjetionik duhovne snage i stabilnosti, čvrsto ukorijenjene u svojoj misiji ljubavi, vjere i služenja zajednici. One svojim radom pokazuju kako žene, iako tihe, svojom predanošću mogu donijeti pozitivne promjene u društvu. Njihova prisutnost, često nevidljiva na prvi pogled, ostavila je duboki trag u srcima brojnih Zeničana kojima su pomogle. I nastavit će to činiti i dalje. Jer su Uršulinke tihe heroine grada čelika.
Piše: Vedada Šećerbajtarević
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
