Put me odveo u Donji Vakuf, gdje sam imala sreću upoznati mladu ženu, majku, poduzetnicu Hamidu Begović. Inspirisana njenom mladošću, ali i žarom i vizijom o njenom biznisu, dijelim s tobom iskrenu priču o ljubavi, idejama, snovima, požrtvovanosti i nadi…
Nakon završenog fakulteta nalazi se na životnoj prekretnici i hrabro kroji svoju dalju životnu priču. Krenula je neizvjesnim putem koji ju je doveo do mikro-biznisa egzotičnog naziva: „Bonsai Natural“. Zapravo, moram biti iskrena – Hamida bi se sama teško odlučila na taj korak da nije bilo muža Mirze koji uvijek ima neke „lude“ ideje i koji je spreman na avanture. A sa sumnjama se lakše nosimo i kroz avanture lakše putujemo kada nas je (barem) dvoje.
Krenuli su od nule – sa prikupljanjem recepata i informacija o sirovinama, načinu proizvodnje, pakiranju, o proceduri prijave obrta i slično. Zatim su kupili jednu mašinu, pa drugu i evo, prošlo je više od godinu dana kako proizvode kikiriki puter i šire svoju ponudu sa indijskim orahom, lješnjakom, bademom, bundevom…
Kažu da sreća prati hrabre. S jedne strane razvijaju biznis, podižu ga na noge, a sa druge u njihov dom dolazi i beba, njih dvoje postaju roditelji u godini neizvjesnosti i novih početaka. Tim više, Hamida je u mojim očima prava heroina, pročitaj šta ima da kaže..
Kaže se da je svaki početak težak. Kako je izgledao tvoj? Da li si imala početničkih problema?
S obzirom da sam se, prije pokretanja obrta, bavila proizvodnjom putera, nisam imala problema što se tiče same proizvodnje i kvaliteta proizvoda. Jedini problem mi je bio u vezi registracije obrta zbog novonastale pandemije korona virusa. A što se tiče našeg početka prije godinu dana, bilo je mnogo eksperimentisanja u vezi obrade sirovine, izrade loga, odabira ambalaže i etiketa, iščitavanja zakona po pitanju proizvodnje hrane, prostora proizvodnje, deklarisanja proizvoda i sl.
U kom trenutku si odlučila da presječeš i upustiš se u otvaranje svog biznisa i jesi imala podršku prijatelja i porodice?
Odlučila sam se da pokrenem biznis nakon što sam čula za Fondaciju Mozaik, kako pomaže mlade poduzetnike i poduzetnice u njihovim biznisima, jer teško da sam mogla sama izdvojiti novce za početak ovoga svega. Predstavila sam svoju ideju, te sam prijavila svoj mikrobiznis za glasanje. Podsticaj mi je mnogo pomogao, pogotovo na početku koji zahtijeva mnogo truda i ulaganja. Sa ovim podsticajem opremila sam prostoriju za proizvodnju putera, kupila mašine za obradu sirovine i sirovinu za proizvodnju. Dakle podsticaj Fondacije Mozaik mi je pokrio sve troškove za početak rada.
Pomislila sam zašto ne bih pokušala plasirati svoje proizvode, nakon pozitivnih komentara dosadašnjih kupaca, i na police marketa? Naravno, uz mene je od početka moj suprug sa kojim sam cijelu priču dogovarala i realizovala. Bez njegove podrške i zalaganja teško da bih se usudila u ovo sve.
Kako si mi pomenula, osjetan razvoj tvoje ideje je počeo sa “jednim pitanjem u loncu”?
Nakon što sam se registrovala na lonac.pro, vidjela sam da mnogi ljudi pitaju za mišljenje o svojoj ideji, o pokretanju biznisa i sl. Pa sam i ja isto uradila. Postavila sam pitanje šta ljudi misle o mojoj ideji i koliko je korisno to realizovati. Dobila sam jako korisne povratne informacije, podršku od pojedinaca, a isto tako i nekih koji su nekako nemoguće gledali na moj biznis, posmatrajući težu stranu svih uslova za proizvodnju hrane. Pozitivni komentari su mi dali vjetar u leđa!
Sada si na stabilnom putu, ali da li je bilo nedoumica? Da li je bilo trenutaka kad si požalila zbog odluke da kreneš samostalno i da li je strah sastavni dio poduzetništva?
Na samom početku nije bilo nedoumica. Krenula sam odlučno, pa šta bude. No međutim, kada sam vidjela šta sve zahtijeva moj domen proizvodnje željela sam da odustanem. Papirologija, prostor, razni zahtjevi kako za proizvođača, tako i za sami proizvod. Uvijek imam strah da možda moj biznis neće uspjeti, da moj proizvod neće ispuniti moja očekivanja na tržištu, ali ga nekako prevladam i idem dalje.
Šta je najveći problem s kojim se susrećeš?
Trenutno najveći problem jeste plasiranje mojih proizvoda na police marketa ili u radnje zdrave hrane. Većina marketa je već snabdjevena sličnim proizvodima, ali naravno proizvodi ne mogu biti isti, ni okusom niti kvalitetom. Nadam se da ću ostvariti saradnje sa većim brojem prodajnih mjesta i tako doći i do većeg broja konzumenata, sigurna sam da će im se naši puteri svidjeti.
Po čemu su onda Bonsai Natural proizvodi tako posebni?
„Bonsai“ kikiriki puter se razlikuje od klasičnog putera u marketima, jer ne koristimo nikakva dodatna ulja ni aditive, a puter je kremast. Vremenom smo počeli raditi puter sa šećerom i bez šećera, kao i miješane putere – kikiriki i lješnjak, indijski orah i lješnjak itd. Akcenat naše proizvodnje i promocije je na zdravoj ishrani i izbjegavanju brze hrane korištenjem kikiriki putera, ne samo kao namaza, već i kao ukusnog i zdravog dodatka različitim smoothies i vegeterijanskim jelima.
Koliko je teško biti žena, majka, poduzetnica?
Daleko teže nego muškarac poduzetnik. Dok muškarac ima jednu obavezu, odnosno fokusira se na jednu stvar, a to je u ovom slučaju njegov posao, žena s druge strane ima mnogo više obaveza. U našem okruženju žena bi trebala da bude majka, domaćica i poduzetnica, ali je sve moguće uz pomoć i podršku muža.
Imaš li savjet za mlade, prvenstveno djevojke koje se dvoume da apliciraju za sredstva za mikrobiznis?
Svi oni koji imaju neku ideju kako poboljšati svoju ekonomsku situaciju, te kako učiniti ovu našu državu boljom neka se ne dvoume. Prijavite svoj biznis, vjerujte u svoju ideju i gledajte naprijed. Sve ovo će biti mnogo lakše uz podršku vaše porodice i obavezno savjetovanje sa iskusnim ljudima.
Misliš li da si uspješna, koja je tvoja tajna uspjeha? U kom pravcu će dalje ići Bonsai, gdje ga vidiš za godinu, tri ili pet?
Još uvijek sam na početku, tako da ništa ne mogu zasigurno reći. Ja uspjehom smatram i to što sam se usudila da pokrenem svoj biznis i da ljudima ponudim zdrave proizvode. A kada se biznis razvije i proširi, to je već druga strana uspjeha. Mislim da je tajna uspjeha upornost i optimizam. Ustrajavanje na svojoj ideji, pa makar ona ne bila popularna i prihvaćena ove godine, možda iduće godine bude idealna. Gledano u budućnost, ako Bog da, vidimo se na policama dm-a, zatim mnogih radnji zdrave ishrane i sl. Za godinu ili dvije, ako uspijemo, proširila bih radnju i proizvodnju te zaposlila par mladih ljudi i voljeli bismo izvoziti proizvode izvan granica Bosne i Hercegovine.
Još je rano kazati da se ovdje radi o nekom ogromnom biznisu, ali da su Hamida i Mirza sretan, hrabar i uigran tim, to sigurno jesu! Ovo dvoje mladih ljudi su uprkos sumnjama i nesigurnostima, spremni na izazove. Nije da se ne boje, nije da ne sumnjaju, ali pobjeđuju strah. Hamida ima samo 23 godine, jednu godinu je poduzetnica, 7 mjeseci majka i ja vjerujem, znam da će uspjeti jer, kao što reče češirski mačak, „Sigurno ćeš stići, samo ako pođeš“. Ili, kako bi to Hamida rekla: „Naše je da radimo, pa kako bude…“
Ako si zainteresiran ili zainteresirana za kupovinu ovih najfinijih namaza od orašastih plodova i sjemenki posjeti Bonsai Natural Facebook stranicu ili Instagram stranicu i podrži ovu mladu i hrabru poduzetnicu! Pogledaj iznad i u kojim radnjama u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Bugojnu već možeš pronaći ove proizvode.
