Filip Šimunović iz Veslačkog centra Rama u BiH ostao zbog ljubavi prema veslanju
Kada u sredini gdje još uvijek postoje dvije škole pod jednim krovom i ogroman turistički potencijal u prirodi kao s naslovnica svjetskih destinacija koji sistematski stagnira, neka mlada osoba odluči ostati i mijenjati stvari, onda to zaista zaslužuje duboki naklon. Tako je Filip Šimunović, iako je otac dvoje djece i do sada imao nebrojene dobre prilike da ode i započne život negdje gdje nije tako teško, odlučio ostati u rodnoj Rami, gdje kroz svoju veliku ljubav prema veslanju miri ljude, pomjera granice, otvara vidike i sanja bolju državu BiH.
Veslački centar Rama, koji ima oko stotinu članova od čega su više od polovine djeca, postoji od 2013. godine, a od 2015. godina ga vodi upravo Šimunović: “Ja sam zbog veslanja i porodice ostao u BiH. Bilo je u proteklim godinama talenata kojima smo nakon zapaženih nastupa na međunarodnim natjecanjima, omogućili transfer u veće klubove s ciljem njihovog razvoja, ali i popularizacije veslanja u Rami i BiH, jer nam nedostaje funkcionalan savez, liga… Jedino tako su mogli nastaviti da se bave veslanjem, a da istovremeno ostvaruju značajne rezultate. A, ja sam ostao, baš zbog toga da to ne bude zauvijek tako. U dva navrata smo predstavljali BiH na balkanskim prvenstvima 2019. godine u Beogradu i 2021. godine u Sjevernoj Makedoniji. Rezultata, dakle, ima, ali su još uvijek u sjeni mnogobrojnih problema, na kojima se može raditi jedino udruženim snagama.”
Ukorijenjene podjele među stanovništvom Rame, jedna je od prepreka ozbiljnijem razvoju, objašnjava naš sagovornik, te ističe da je ovo veliki izazov za razvoj veslanja kao sporta na Ramskom jezeru kad je riječ o djeci. Sukobi su dio daleke prošlosti, mještani se poštuju, ali pripadnosti određenim religijskim skupinama su još opipljive.
Dok se bavimo problemima prošlosti vrijeme nepovratno prolazi
“U klubu nemamo djecu Bošnjake, jer klub vodi Filip. Nema to veze lično sa mnom, ali takve su podjele jako prisutne. Žalosno je da ja nakon toliko godina od rata moram ulagati nadljudske napore da objasnim da želim da radim sa djecom. Ne sa Bošnjacima ili Hrvatima, sa djecom. To ponekad jako iscrpljuje, jer dok se mi bavimo time, odrastaju generacije među kojima je naša država mogla imati vrhunske sportiste. No, ja sam mišljenja i u svom se radu vodim time da bi svi sportski klubovi inače trebali biti promotori mira u našoj državi i usmjeravati djecu na put, razumijevanja i prihvaćanja drugih, ali i samih sebe. U tome je naše bogatstvo. U tome je naša snaga”, kaže Šimunović.
Nažalost, ovo nije jedini problem s kojim se susreću Ramljaci koji žele da gledaju naprijed. Iako je ljepota Ramskog jezera nestvarna, u najvrelijim ljetnim mjesecima njegova voda postaje nedostupna, okružena ogromnim količinama blata. Da bi priča o razvoju turizma u ovoj regiji poprimila ozbiljniji ton, Ramljaci su složni da je potrebna ljetna kvota jezera, kako se ono ne bi povlačilo. Trenutno veslači čamce nose 150 metara preko blata i smatraju da je, ako se želi raditi na razvoju sportskog turizma i turizma općenito, neophodno da se odredi minimalna donja granica da se voda održi. Dalje ističu kako u okolini jezera nedostaje kvalitetan smještajni kapacitet i sigurni su da bi tada klubovi iz različitih zemalja dolazili na Ramsko jezero na pripreme.
Ljubav prema zavičaju se uči od malih nogu
I dok je uvijek srcem uz velike inicijative za dobro svoje zajednice, svjestan da je samo jedan od mnogih aktera, kad je riječ o veslanju Šimunović je srce Rame. Svoj posao shvata ozbiljno i u njemu toliko uživa da često sam sebi, kako tvrdi, dodaje nove zadatke: “U našem centru treninge imamo svaki radni dan, ali ovdje se radi mnogo više od veslanja. Ovo je stil života za sve naše članove, jer kroz svoj rad razvijamo kod djece ljubav prema zavičaju i prema prirodi. Organizujemo školu skijanja, plivanja, bavimo se planinarenjem, biciklizmom… Jednostavno dajemo djeci priliku da se druže u sigurnom okruženju i uz prave vrijednosti.”
Iako se veslanjem djeca mogu baviti već od desete godine, Šimunović ističe da je krucijalno da roditelji ukažu povjerenje trenerima i dozvole im da rade svoj odgovorni posao. On dalje objašnjava da ne morate biti dobar plivač, iako će vas tome podučiti vrlo brzo nakon što postanete dio kluba, nego da je najvažnije da se ne plašite vode. U odnosu na početke, kada su sa nekoliko korištenih drvenih čamaca, koje su dobili od lokalnih vlasti koje i danas podržavaju rad ovog Centra, počeli raditi na popularizaciji veslanja u Rami, klub je svojim zalaganjem privukao pozornost i međunarodnih donatora, pa sada oprema izgleda sasvim pristojno. Međutim, da bi Šimunović i Ramljaci okupljeni oko ovog veslačkog kluba mogli nastaviti pokretati promjene, uvidjeli su da je potrebno konstantno razvijati udrugu, sticati nova znanja i jačati kapacitete. Tako su, sa istim žarom kao u veslanju, iskoristili priliku koju su dobili kroz program Snaga lokalnog. S jedne strane proces jačanja kapaciteta kroz koji ih vodi Institut za razvoj mladih Kult i umrežavanje sa akterima na državnom nivou koje pametno koriste tokom susreta Mreže za izgradnju mira, potaknuo je ovu udrugu da stvari sagleda dugoročnije i kreira strateške dokumente kako bi spremni krenuli u nove pobjede.
Na boljem sutra treba mnogo raditi
“Ja vjerujem da ćemo na ovakav način u dogledno vrijeme stvoriti uvjete za osnivanje još veslačkih klubova u BiH. Priroda nam je podarila sve uslove da jednog dana ovaj sport zaživi i kod nas i da mladi veslači ponosno predstavljaju svoju zemlju u svijetu. Saradnja sa ljudima koji dijele iste vrijednosti za nas je jako važna, jer mi kao udruga i kao kolektiv možemo napredovati samo uz podršku onih koji nas u potpunosti razumiju. Put pred nama možda jeste dug, ali ja Veslački centar Rama vidim kao pokretača sporta općenito i sportskog turizma u Rami i BiH. A, mladima, za koje se nadamo da jednoga dana neće više u tolikom broju odlaziti i da će i u svojoj zemlji imati pristojne uvjete za život, želimo pružiti kvalitetne prilike za neformalno obrazovanje kroz različite edukacije, sportske aktivnosti i posjete drugim zajednicama”, priča Šimunović.
I, vraćajući se priči okovanoj problemima prošlosti, s početka našeg razgovora, Šimunović naglašava kako je u toku upis djece u Veslački klub Rama. Volio bi, kaže, da kolege, sportski treneri, stanu rame uz rame i ohrabre i djecu i njihove roditelje da se bave onim sportom koji vole, a ne onim koji vodi trener ove ili one nacionalnosti. Kako se promjene u ovom domenu dešavaju jako sporo, Šimunović je sretan jer se na nedavno održanoj konferenciji Snage lokalnog rodila zajednička priča Veslaškog centra Rama i Crvenog krsta Travnik. Kroz ovakve zajedničke inicijative, razmjene iskustava, putovanja i druženja, uvjeren je Šimunović, djeca iz regije Rama će postati otvorenija, smjelija i hrabrija da svoje živote kroje prema onome što sami zaista žele. Tek tada će se mladi sportisti veslanju moći posvetiti srcem i duhom. Jer, djeca vole izazove. Vole druženja. I, nadasve, iskreno vole život i svoju domovinu.
