Svaki dan čujemo priče kako mladi odlaze iz ove države, kako nemaju posla, kako je fakultetska diploma samo jedan od papira koji predaju na birou za zapošljavanje i slično. Mnogo sam puta čula „predavanja“ od različitih ljudi o tome da sam pogriješila u izboru fakulteta, uz 101 argument, koji naravno na kraju završava sa „jel ti znaš koliko ekonomista ima na birou?!!“
Dugo sam mislila da su ti ljudi upravu. Nisam se mogla pronaći niti u jednom predmetu na fakultetu, jedva sam učila, ništa mi nije bilo zanimljivo… Tu i tamo, pojavilo bi se koje poglavlje u nekim knjiga koje bi me zainteresovale, ali opet nisam se mogla pronaći. U jednom trenutku sam se pomirila s činjenicom da ću završiti fakultet koji me ne zanima, da ću zaglaviti na poslu koji mi ne ide i slično, sve do jednog dana, kada se moj stav totalno promijenio…
Bila je sredina septembra otprilike, taman su završili ispitni rokovi, a ja sam razmišljala o opciji zapošljavanja. Nakon pregledanja svih stranica sa oglasima za posao, gdje sam našla apsolutno ništa, pomalo iznervirana ulazim na Instagram i krenem gledati storije. Na jednom od njih se nalazio oglas sa lonac.pro. Odlučim pogledati detaljnije o toj ponudi, i prvo što mi je privuklo pažnju jeste da je praksa plaćena. Iskreno, to je bio prvi put da čujem za Fondaciju Mozaik i lonac.pro. Razmišljala sam da previše dobro zvuči da bi bilo istinito, ali hajde, rekoh, da se prijavim. Odmah sam dobila odgovor sa zadacima i linkovima sa pitanjima na kojima treba dati odgovor. To mi se baš svidjelo. Odradila sam sve što je bilo potrebno, uz par savjeta (hvala Berina :D) i poslala i čekala. Napokon nakon par dana sam dobila odgovor, da dođem na razgovor. Bila sam presretna i nervozna u isto vrijeme. Prvo radno iskustvo, u kancelariji, u mojoj struci, sa nepoznatim ljudima. Na razgovoru sam upoznala ljude iz finansija, Enu, Selmu, Aldina i Dinku, tadašnju internicu. Nikad nisam vidjela opušteniju radnu atmosferu kao tada, a poslije su me samo nastavili oduševljavati.
Kad su me primili u finansijsko-administrativnom odjelu Fondacije Mozaik, nisam dobila samo posao, nego i priliku da upoznam tri predivne osobe, pune prepozitivne energije, smijeha, toliko pristupačne i ljubazne, da sam svaki dan odlazila sa posla oduševljena.
Svaki dan sam sve više i više učila o finansijama i računovodstvu, učila kako knjižiti u Navisionu, kako koristiti elektronsko bankarstvo, kako praviti izvještaje, pregledati dokumentaciju, i mnogo toga. U jednom trenutku sam doživjela taj slavni A-HA! Efekat i shvatila – finansije su nešto čime želim da se bavim u životu. I svaki dan sam učila nešto novo o toj oblasti, kako izgledaju fakture, kako ide čitav proces plaćanja i mnogo toga. U posljednjih par sedmica sam naučila kako se rade izvještaji, pa sam tako i uradila izvještaje za 33 općine, naravno uz veliku pomoć i podršku mojih predivnih ljudi.
Osim što sam naučila mnogo toga, upoznala sam i ljude koji su mi pomogli da proguram i najgore dane, sa svojom zaraznom energijom. U kancelariji pored, Sanela, Selma M i Luli, tri prekrasne dame, koje su uvijek nasmijane, ljubazne i odlično rade svoj posao, popravljate nam dan, i ova organizacija ne bi bila ista bez vas. Aldin, Selma i Ena, najbolji tim na svijetu… hvala vam još jednom na svemu što ste me naučili, što ste bili tu uz mene, što ste mi pomogli u svemu. Mnogo ćete mi nedostajati.. I također, hvala Vesni Balti, što je uvijek bila ljubazna prema meni i odgovorila mi na svako pitanje koje sam imala.
Hvala još jednom ekipi sa prvog spratu, a i ostatku Mozaika na pruženoj prilici.
Svima bih preporučila da se prijave na internship, jer je ovo iskustvo zlata vrijedno!
Piši ako ti nekako mogu pomoći i SRETNO 🙂
