Poboljšanje ljudskih prava u bh. privrednom sektoru

Ovosedmična priča o volonterima i volonterkama u Bosni i Hercegovini vodi nas do Dijane Radić koja živi u Banjoj Luci. Dijana je nedavno diplomirala na Filozofskom fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, na odsjeku Psihologija. Trenutno radi kao asistent u nastavi, a 2019. godine je nagrađena republičkom nagradom za najboljeg volontera godine koju dodjeljuje Ministarstvo porodice, omladine i sporta Republike Srpske.

Dijana je od malena znala da će posao kojim će se baviti kada odraste imati veze sa djecom, a kasnije je i kroz formalno obrazovanje tražila načine za dodatno edukuje i usavršava u radu sa djecom i tako zapravo počinje njena volonterska priča.

„Na drugoj godini fakulteta sam čula za Udruženje „Djeca svjetlosti“ koje se bavi radom sa djecom i odraslima iz autističnog spektra. Imala sam predstavu šta je to autizam, koje su karakteristike, ali dok nisam počela volontirati nisam imala ideju koliko je to šarolik raspon poremećaja. Nastavni plan i program Psihologije ne pruža mnogo znanja o ovakvom vidu poremećaja, posebno na drugoj godini kada se više slušaju opšti predmeti. Za mene je zapravo volontiranje predstavljalo veliki izazov. Svako dijete sa kojim sam radila je bilo drugačije, neko je imalo blažu sliku autizma, neko težu i svako od njih je zahtijevalo različit i individualan pristup. Tako da sam svuda tražila informacije o autizmu, i od profesora i čitajući članke na ovu temu, a sve kako bih stekla što jasniju sliku koje metode bi bile najbolje“.

Najveća motivacija za volontiranje Dijani je, kako kaže, to što želi dati svoj doprinos osobama u stanju potrebe, a posebno djeci koja su na marginama društva. Istovremeno je motivira i to što svojim volonterskim angažmanom podiže svijest o autizmu u zajednici u kojoj djeluje.

„Za mene, kao volonterku, najvažnija vrijednost volontiranja je to što se na taj način pomaže osobama koje su na neki način na marginama društva i što volontirajući sa njima i za njih činimo da se upravo te osobe ne osjećaju usamljeno, zapostavljeno, pokazujemo im da postoje ljudi koji će im uvijek pomoći i biti tu za njih. Volontiranje je, rekla bih, dvosmjerno. Iako ste vi osoba koja pomaže drugim osobama, istovremeno doživljavate i lični rast i razvoj, upoznajete različite ljude od kojih mnogi postanu dobri prijatelji. Volontirajući zapravo imate osjećaj da ste svi jedna velika porodica“.

Zbog specifičnosti i prirode aktivnosti koje Udruženje „Djeca svjetlosti“ provodi redovno se organiziraju različite obuke za volontere, a među obukama koje je Dijana pohađala i koje su joj posebno pomogle da unaprijedi kvalitetu volontiranja izdvaja tehnike nošenja se stresom u radu sa osobama iz autističnog spektra. Osim tematskih obuka, kroz volontiranje je, kako kaže, naučila i druge važne životne lekcije.

„Najvažnija lekcija koju sam naučila tokom volontiranja jeste da predrasude treba postaviti po strani i dati sve od sebe da pomognemo onima kojima je to najpotrebnije. Ono što bih posebno istakla da sam naučila jeste da, ako je nešto drugačije ili se ne uklapa u neki šablon svakodnevnog funkcionisanja, to automatski ne podrazumijeva da je loše. Svemu treba pristupati sa blagom dozom znatiželje i svima pružiti priliku da bez obzira na različitost damo priliku da upoznamo tu osobu. Različitost nije nužno loša“.

Kada je tek počela da volontira sa djecom iz autističnog spektra, zbog specifičnosti njenog volonterskog angažmana, ljudi iz okruženja su joj često postavljali pitanja i govorili kako oni to ne bi mogli. Dijanu takve stvari nikada nisu obeshrabrile. Zahvaljujući njenoj posvećenosti i istrajnosti u dobrim namjerama, motivirala je i druge osobe da se uključe u volonterske aktivnosti.

„Motivisati druge za volontiranje zaista ne bi trebalo biti teško. Bila sam iznenađena koliko volontera ima u Banjaluci i u kojim sve oblastima i djelatnostima. Mislim da je divno što se mladi ljudi uključuju u različite organizacije koje pomažu drugima. Volontiranje zaista pruža i volonterima mogućnost da dobiju jasniju sliku o tome čime se žele baviti kasnije u životu, da steknu praksu i daje priliku da mi, mladi pokažemo da ne sjedimo 24h u kafićima i gledamo u telefone, nego da svoje slobodno vrijeme koristimo za pomoć onima kojima je to najpotrebnije. Pored toga, pruža neprocjenjivo iskustvo i znanje koje se ne može nigdje drugo steći”.

Od početka pandemije COVID-19 virusa koja je, između ostalog, ograničila i pristup ustanovama kolektivnog boravka, Dijana ne volontira, ali uskoro planira početi ponovo. Svoju budućnost ova mlada djevojka vidi upravo u oblasti rada sa djecom iz autističnog spektra.

„Nedostaje mi osjećaj koji volontiranje pruža – zadovoljstvo i sreća što sam doprinijela tome da nečija budućnost bude makar malo ljepša. Ja sam kroz volontiranje spoznala da želim da profesionalnu karijeru usmjeriti u pravcu rada sa djecom sa poremećajima iz autističnog spektra. Prvenstveno želim da se što više edukujem kako bih mogla što bolje da ih razumijem, a onda i da im pomognem. Želim da podižem svijest da autizam nije babaroga koje se treba plašiti, već da sa takvim osobama treba raditi bez obzira na njihove različitosti“.

Za kraj još jedne priče o izuzetnim volonterima i volonterkama, diskretnim herojima i heroinama koji prave razliku u bosanskohercegovačkom društvu, Dijana poručuje mladima da volontera uvijek treba u svim oblastima i poziva sve, a posebno mlade, da se što prije uključe.

„Moja poruka mladima je da svi možemo izdvojiti bar sat vremena sedmično da pomognemo onima kojima je to potrebno. Iako nam ne mogu svi reći hvala, zahvalnost koju dobijate od njih ne može da se mjeri ni sa jednim osjećajem, jer nam tu zahvalnost iskazuju kroz ljubav. A zamislite samo kako biste se osjećali kada znate da ste baš vi bili ti koji su doprinijeli da neko usvoji nešto novo ili nauči nešto za šta se vjerovalo da neće moći“ – završava Dijana.

Serijal „Neprocjenjive priče“ realizira se u duhu promocije volontiranja kao prilike za individualni razvoj i razvoj zajednice, te podrške koje volontiranje daje našem društvu. Serijal realiziraju Institut za razvoj mladih KULT i Volonteri Ujedinjenih Nacija (UN Volunteers) u BiH.

#toghetherwecan

mladi.org