Radnju dobre volje osnovalo je humanitarno udruženje Pomozi.ba i predstavlja dobar primjer smanjenja tekstilnog otpada. Koncept se zasniva na tome da se dio donirane odjeće prodaje na bazarima, a ostvareni prihod se usmjerava restoranima dobre volje u kojima se priprema hrana za socijalno ugrožene.
U Bosni i Hercegovini do sada se niko nije ozbiljno bavio temom tekstilnog otpada. Problemi nastaju kada ovaj otpad završi na divljim deponijama i započne proces razgradnje hemijskih spojeva u modernom tekstilu, što može ozbiljno utjecati na živi svijet i izvorišta vode.
Elvir Karalić, osnivač Pomozi.ba, kaže da je po uzoru na velike svjetske humanitarne organizacije, odlučio pokrenuti Radnju dobre volje u našoj zemlji.
“Radnja funkcioniše tako što doniranu odjeću prodajemo po simboličnim cijenama na bazarima, s ciljem da se od odjeće koja skuplja prašinu u ormarima, napravi nešto korisno. Ljudima kojima je odjeća potrebna mogu doći i uzeti ono što im odgovara, potpuno besplatno”, pojašnjava Karalić.
Udruženje Pomozi.ba se obavezuje da će prikupljeni novac usmjeriti na kupovinu hrane, lijekova, higijenskih potrepština, kao i građevinskog materijala porodicama koje su socijalno ugrožene.
“Moram napomenuti da nam je izuzetno važno dostojanstvo ljudi, a prvenstveno djece. Kada dođu u radnju, oni uzimaju artikle sa polica i ne osjećaju se manje vrijednim, već kao da su otišli u kupovinu”, ističe Karalić.
‘Koncept javne kuhinje sa naglaskom na dostojanstvo ljudi’
Sva sredstva koja se prikupe od prodaje odjeće usmjeravaju se na projekat “Obrok za sve”, odnosno restorane dobre volje.
Karalić pojašnjava da se radi o konceptu javne kuhinje, sa naglaskom na dostojanstvo ljudi. Korisnici restorana mogu sjediti u jednom lijepom ambijentu i konzumirati obrok, bez čekanja u redovima i nošenja hrane u kanticama.
“Ideja je da prodajom donirane odjeće prikupimo novčana sredstva od kojih se onda pripremaju obroci u restoranima dobre volje. Ono što možemo zasigurno reći je da smo temeljem Radnje dobre volje do sada pomogli na hiljade ljudi širom naše zemlje”, pojašnjava Elvir.
Prvi Restoran dobre volje otvoren je u Travniku. U samom jeku pandemije koronavirusa otvoren je drugi restoran u Bihaću, koji je imao značajnu ulogu u distribuciji obroka za socijalno ugrožene. Početkom 2021. godine otvoren je treći Restoran dobre volje u Sarajevu.
Restorani se finasiraju iz različitih izvora, kao što su donacije namirnica, poziv na humanitarni broj telefona, ali i važan izvor prihoda su novčana sredstava prikupljena prodajom garderobe u Radnji dobre volje.
Restoran u Travniku pomaže bez obzira na vjeru i naciju
Amir Fulurija je koordinator Restoran dobre volje u Travniku, koji se već 15 godina bavi ugostiteljstvom. Kaže da je na tom mjestu bio njegov komercijalni restoran, koji je odlučio da pretvori u Restoran dobre volje.
Korisnici ovog restorana su okarakterisani kao osobe u socijalnoj potrebi i trebaju dostaviti potvrdu nadležne institucije, kako bi mogli dolaziti po obrok.
“Pored onih koji dolaze u restoran, veliki udio obroka nosimo na adrese. Najčešće su to stari i iznemogli ljudi, kao i osobe sa invaliditetom, koje nisu u mogućnosti da dolaze u restoran” pojašnjava Fulurija.
Kroz rad se susreću sa različitim teškim životnim pričama, a Fulurija se prisjetio jedne bolesne djevojčice iz Zenice.
“Kada sam je upoznao, preplakao sam cijeli put u povratku kući. Djevojčica je bila teško bolesna, a pri tome su u vrlo lošoj materijalnoj situaciji. Tek kada se počnete baviti ovim poslom, shvatite koliko ljudi u ovoj zemlji treba pomoć i koliko su ljudi ugroženi”, priča on.
Hranu ne poslužuju u kanticama kao u javnim kuhinjama, već u jednokratnim ili višenamjenske zdjelice koje korisnici vraćaju. Pri dostavi obroka, ne gledaju na vjersku i nacionalnu pripadnost, već selekciju prave samo na osnovu toga kome je pomoć zaista potrebna.
“Spremamo različite obroke i trudimo se da budu kvalitetni. Ono što ne bismo mi jeli, ne pravimo ni našim korisnicima. Svaki dan pripremamo po jedna obrok, bez obzira na dane vikenda, što znači da svaki korisnki dobije 365 obroka godišnje”, dodaje Fulurija.
Pored određenih finasijskih sredstava koja dolaze prikupljanjem novca iz Radnje dobre volje, restoran se finasira i od donacija. Nemaju nikakvu pomoć od vlasti, a donacije dolaze isključivo od dobrih ljudi i društveno odgovornih kompanija.
U sklopu ovog restorana postoji i mala Radnja dobre volje. Doniranu garderobu daju osobama kojima je potrebna, ali i prodaju. Sva prikupljena sredstva koriste kako bi kupili prehrambene proizvode za restoran.
Kvalitetna odjeća za malo novca
Anisa Polutan, bivša trgovkinja u Radnji dobre volje u Sarajevu, kaže da je tokom njenog rada bio sve veći broj kupaca koje je privlačila činjenica da se mogu pristojno i lijepo obući za malo novca.
Radnja trenutno funkcioniše po principu da se jednom u mjesecu organizuju humanitarni bazari, najčešće svake druge subote u mjesecu, na kojima se dio prikupljene odjeće prodaje.
Bivša trgovkinja radnje pojašnjava da veliki broj njenih poznanika, prijatelja, kolega, kao i rodbine kupuju na ovim bazarima.
“Cijene su relativno niske te svako može pronaći nešto za sebe i za svoj ukus” kaže Anisa.
Tokom bazara moguće je pronaći različite brendove odjeće i obuće, kao što su Zara, Stradivarius, Benneton, H&M, Terranova, Okaidi, C&A, Primark i drugi.
‘Odjeću koju doniram je očuvana, kako bi je neko zaista mogao iskoristiti’
Amina Asotić iz Sarajeva često donira odjeću Radnji dobre volje u Sarajevu. Kaže kako joj je izuzetno drago što na ovaj način može pomoći drugima, te pojašnjava kako svi imamo mnogo odjeće koju ne oblačimo, a koja bi nekome bila od velike koristi.
“Vrlo često doniram novu odjeću, kao i onu koja je vrlo kratko nošena. Ono što ne valja meni, vjerovatno neće valjati ni nekome drugome. Tako da doniram samo očuvanu odjeću, kako bi je neko zaista mogao iskoristiti”, pojašnjava Amina.
Za ovakav vid donacije odjeće Amina je saznala putem društvenih mreža. Ona kaže da joj se ova ideja jako sviđa te je zbog toga odlučila donirati odjeću na ovaj način. Dodaje kako joj je nezamislivo da neko baca odjeću koju je moguće iskoristiti i koja bi pomogla nekome.
“Preporučujem svima koji su u mogućnosti da isto urade, jer ćete se osjećati ispunjeno i sretno. Kada shvatite da ste poklonili nekome komad odjeće, koji je oduvijek želio, a nije mogao priuštiti, to vam može pružiti veliko duševno zadovoljstvo”, kaže Amina.
Koncept Radnje dobre volje u određenoj mjeri može smanjiti tekstilni otpad, a pri tome pomoći socijalno ugroženim osobama.
Važno je podizati svijest o ovakvim projektima, jer kad građani shvate da donirana odjeća nekome može osigurati obrok ili lijekove, tada će zasigurno ovaj koncept više zaživjeti i u našoj zemlji. Stara odjeća nije smeće i ako je doniramo ona može nekome puno značiti.
Piše: Mirnes Bakija
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Sadržaj je odgovornost Mreže za izgradnju mira i ne odražava nužno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.
