Onkološki pacijenti u UKC Tuzla konačno će se moći nastaviti liječiti i primati terapije, u svom kantonu. Nakon više od dvije godine, stvoreni su uslovi za nabavku linearnog akceleratora, aparata koji za mnoge oboljele od raka znači život.
Vjerovatno najzaslužniji za to su Adi Selman i Nedim Musić, mladi ljudi koji stoje iza Karton revolucije.
Ako za njih još niste čuli, ubrzo sigurno hoćete. Jer za nekoliko godina koliko postoji ovo Udruženje, Adi i Nedim su uspjeli napraviti promjene za koje je malo ko, uključujući i njih dvojicu, vjerovao da su moguće.
Šta su to konkretno uradili?
Osim što su najvidljiviji aktivistički pokret u Bosni i Hercegovini, sa preko 200.000 pratilaca na društvenim mrežama oni se bore protiv korupcije i za jednaka prava svih građana Bosne i Hercegovine. Jer vjeruju da mogu stvoriti državu u kojoj ćemo svi moći ostvariti svoje potencijale.
Lista njihovih akcija je veoma duga, a neke od najznačnijih su:
- Uspjeli su se izboriti za nabavku linearnog akceleratora u UKC Tuzla
- Inicirali pokretanje istrage protiv direktora UKC-a zbog sumnje u malverzacije prilikom nabavke linearnog akceleratora
- Osigurali su da žene oboljele od karcinoma dojke u Tuzli imaju pravo na liječenje tako što su izmjenili zakonske regulative, nabavili mamograf
- Izmijenili Zakon o visokom obrazovanju TK u kojem je osigurano da neakreditovane visokoškolske ustanove ne mogu izdavati diplome, te inicirali formiranje inspekcije za visokoobrazovanje TK koja nadgleda zakonitost rada visokoškolskih ustanova
- Inicirali i formirali Zdravstveni savjet Grada Tuzla.
- Govorili na velikom skupu protiv izgradnje rudnika litijuma u Loznici i Majevici, nakon čega je Nedimu Musiću zabranjen ulazak u Srbiju
- Zajedno sa drugim organizacijama osnovali Savez za šume.
- Spasili planinu Konjuh i osigurali opstanak jednog od posljednjih očuvanih ekosistema u regiji Sjeveroistočne Bosne koji je bio ugrožen sječom šume
- Uspjeli uspostaviti kontrolu otpremnica na prostoru Zaštićenog pejzaža Konjuh prvi puta nakon 14 godina i inicirati postavljanje video nadzora i rampe putem kojih će se kontrolisati kamioni koji izvoze drvo sa Konjuha
- Prva su organizacija sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine koja je organizovala mirno okupljanje u Republici Srpskoj zajedno sa aktivistima iz Vlasenice. Skupu na kojem se tražila zabrana izgradnje fabrike za hemijsko-termičku obradu plastike okupilo se preko 800 ljudi.
Može li se revolucija voditi kartonom?
Zbog svog angažmana Adi i Nedim su dospjeli na „crne liste“ mnogih. Od lokalnih moćnika koji nekontrolisano sjeku naše šume, ili mimo zakona grade apartmane i vikendice u zaštićenim područjima, preko nelegalno imenovih direktora ili državnika, poput Aleksandra Vučića, koji izdaju dozvole za rudnike litijuma. Zaradili su i nekoliko krivičnih prijava, Nedimu je čak zabranjen ulazak u Srbiju. Ipak ove hrabre momke ništa ne može spriječiti da nastave svoju misiju ukazivanja na društvene anomalije i njihovo ispravljanje. Za portal Snaga lokalnog razgovarali smo sa Adijem Selmanom, neposredno nakon što je konačno uspješno proveden tender za nabavku linearnog akceleratora u UKC Tuzla.
Kakav je osjećaj kada vaš trud konačno urodi plodom, kao što je slučaj sa nabavkom linearnog akceleratora?
Osjećamo da sve ono što radimo ima smisla, ali najdraže nam je kada uspiju određe akcije koje će poslati poruku ljudima da se može. Da je priča da se ništa ne može promijeniti, samo izmišljena. Ukoliko usmjerimo svoju energiju, znanje, potencijale i pritisak svi zajedno, stvari se mogu promijeniti. Ako smo sada uspjeli osigurati nabavku linearnog akceleratora, da se taj tender raspiše po zakonu, ako smo prije toga uspjeli izmijeniti zakon i zaštiti planinu Konjuh, to je dokaz da se mogu i druge, puno veće stvari promijeniti i to je upravo ono što je najvažnije nakon takvih akcija.
Može li se revolucija voditi kartonom i kartonom mijenjati stvari?
To je složeno pitanje. Mogu su „gasiti požari“, mogu se inicirati promjene i može se, što je najvažnije, mijenjati svijest ljudi. A kada nakon nekoliko pobjeda kao što je ova za linearni akcelerator, promijenimo svijest ljudi, kada dokažemo da su promjene moguće, onda može uslijediti i ona prava revolucija. Jer upravo ove male pobjede održavaju plamen koji treba u jednom trenutku da bukne, naravno na demokratski i miran način, u tu istinsku revoluciju koja će ustvari učiniti da ovaj sistem koji nije dobar, zamijeni drugi sistem, drugi ljudi koji će raditi u interesu svih nas.
Kako je nastala Karton revolucija?
Nakon prošlih lokalnih izbora 2020. godine mi smo sjeli naše društvo i rekli: „OK, želimo da ostanemo u BiH, kako mi možemo doprinijeti ovome što nas okružuje“? Jer smo jednostavno vidjeli da nijedna politička stranka, niti bilo ko drugi, ne radi ono o čemu mi razmišljao i ne stvara državu kakvu mi želimo. Tada smo odlučili da ćemo uzeti karton i početi ukazivati na probleme. Tako je sve krenulo. Mi nikada nismo planirali da postanemo formalno udruženje, svaki naredni korak je nastao iz potrebe. Kada smo vidjeli da mi postajemo glas ljudi, onda smo sve više organizovali svoj rad i nakon nekog vremena nastalo je formalno udruženje, koje danas ima 1300 članova iz svih dijela zemlje. U suštini razvijamo naše djelovanje, ali naš je konačni cilj da mi ne postojimo. Mi nećemo postojati onog trenutka kada društvo bude funkcionisalo i kada ljudima ne bude potreban glas nekoga ko nije institucija, nego mogu ostvariti sva svoja prava unutar institucija.
Stalno na društvenim mrežama pozivate ljude na akciju. Jeste li zadovoljni odzivom?
Zadovoljni smo zato što veliki broj ljudi dijeli naše mišljenje. Ono što je najveći izazov je kako da na pravi način organizujemo našu borbu. Smatramo da nije nužno praviti okupljanja, a ukoliko bude potrebno, svakako će se ići i u tom smjeru.
Vaš aktivizam je postao prepoznatljiv, da li vi pronalazite probleme ili ti problemi pronalaze vas?
Ti problemi u većeni slučajajeva pronalaze nas. Ne možemo da stignemo odgovoriti na svaki problem koji vidimo, na svaki problem koji bi trebalo rješavati. U suštini mi radimo tri koncepta: obrađujemo probleme koji su delegirani od ljudi, zatim probleme za koje mi smatramo da su izuzetno važni i treći koncept, koji nam je srcu posebno dragi, je borba protiv izmišljenih nacionalnih podjela, protiv fašizma. Smatramo da stvaramo izuzetne rezultate, jer smo jedna od rijetkih organizacija koja je duboko prihvaćena u svim dijelovima BiH bez obzira na sve izmišljene granice.
Kako reagujete na tužbe, napade, našli ste se i na crnoj listi mnogih, pa čak i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića?
Time se ponosimo, jer mi smatramo da je to dokaz da smo na pravom putu. Jer kada recimo, od predsjednika Srbije do nekih nižih nivoa vlasti, neko vas uzima za relevantnog faktora, pritom niste ni političari, ministri, niti bilo ko drugi sa nekom zvaničnom funkcijom, znači da vaše mišljenje i postupci vrijede. S druge strane, u slučaju kada smo protivnici nekoga ko radi korupciju, ko radi nacionalizam i slično,to je dokaz nama da smo na pravom putu, a pritisak kao pritisak, iskreno više ne doživljavamo. Naučili smo živjeti sa tim, to nam je neki putokaz. Ne bi valjalo da nas takvi ljudi vole, da nam ne staju na put, tako da navikli smo se i ponosimo se time.
Nije lako napraviti promjene u BiH, šta je ono što vas motiviše da idete dalje?
Mi smo baš danas iz Tuzle došli u Sarajevo i prošli smo centralnom ulicom i nekoliko ljudi je stalo da nas pozdravi, da nam čestita. To se dešava i u drugim mjestima. To nam je najveća nagrada. Kada znate da mnogo ljudi na ulici dijeli vaše mišljenje i na kraju znate da ovaj život živite sa svrhom. A svrha je da se borimo za pravdu, da se borimo za moral, za nešto što vrijedi.
Ima li nešto što vas razočara?
Razočaramo se kada radimo sa našim institucijama. Mi u svakom trenutku nailazimo na „podmentnutu nogu“. Nakon svakog napretka dočekaju nas zamke kako bi se to vratilo na početak. Isto kada vidimo odsutnost empatije, recimo kada govorimo o problemima u zdravstvu. Koliko kriminal i korupcija mogu otići daleko, da ni ljudski životi nisu važni. Najviše nas ipak razočara kada dođemo u situaciju da su nam svezane ruke, kao npr. slučaj Prokoško jezero. Tamo ima 300 nelegalnih objekata, uništava se jezero i svi to znaju, a policija hapsi nas. To nas razočara ali i budi u nama još jači bunt.
Mnogo je „akcija“ iza vas, na koju ste najponosniji?
Ima ih dosta, ali prva naša „pobjeda“, kad smo bili mladi, neiskusni, potpuno zeleni, što bi se reklo, to je zaustavljanje korupcionih radnji u Domu zdravlja Tuzla, kada se nabavio mamograf i kada su žene ponovo mogle da se liječe. Nismo promijenili svijet, ali vjerujemo da smo tim malim korakom direktno spasili mnogo života. Ponosni smo i sada kada ćemo očigledno sačuvati planinu Konjuh, koja vodom snabdijeva sve nas i bukvalno omogućiti fizički opstanak tuzlanske regije u narednim godinama.
Šta su planovi Karton revolucije?
Želimo da definitivno stanemo u kraj šumarskoj mafiji. Kada je u pitanju zaštita šume u Zaštićenom pejzažu Konjuh, u završnoj su fazi izmjene zakona, postavljanje rampi i videonazora, želimo da se to konačno završi.
Tražit ćemo krivično gonjenje ljudi koji su nezakonito raspisali prethodna tri tendera za nabavku linearnog akceleratora u UKC-u Tuzla. Od prošle godine nam stoji tužba protiv rukovodstva Doma zdravlja Tuzla za nezakonito imenovanje direktora. Istrajat ćemo u tome, jer takvi primjeri hapšenja, koja će nadamo se uslijediti, će biti primjer svima koji pomisle da rade korupciju u bilo kojem drugom segmentu. Također nastavljmo borbu protiv otvaranja rudnika litijuma na Majevici, na granici Tuzle i Lopara. Aktivno se bavimo i problemom nelegalne gradnje na Prokoškom jezeru, koje uništava samo jezero. I to je tih nekih šest-sedam problema kojima se direktno bavimo, ali i čitav niz drugih u kojima pružamo podršku građanima i nastavit ćemo raditi na tome.
Naravno, tu je i naša borba protiv izmišljenog nacionalizma za koju smatramo da je izuzetno važna, jer u suštini nacionalizam služi kako bi prikrio korupciju i kriminal koji se dešavaju u našoj državi.
Svakako ćemo u narednom periodu nastaviti širiti članstvo i raditi na tome kako da na najbolji način usmjerimo potencijal tih ljudi u društvenu korist, odnosno da ovaj plamen borbe koji trenutno gori, rasplamsamo na pozitivan način.
Nakon 4 godine rada i iskustva, kolika je snaga tog glasa malih ljudi u našem društvu, može li on mijenjati našu stvarnost?
Politika, a kad kažem politika, govorim o korumpiranom sistemu, je izmislila dvije stvari. Prva stvar je da se ne može ništa promijeniti i druga stvar je da politika nije za obične ljude. To je upravo izmišljeno kako obični ljudi ne bi vjerovali da mogu ostvariti promjene. Kako obični ljudi ne bi ulazili u sistem da ga direktno mijenjaju. Mi ne vjerujemo u tu tezu. Mi vjerujemo da je ovaj sistem šupalj i konkretnim primjerima pokazujemo da se ovaj sistem može pobijediti. Tako da je naša poruka: „Ljudi, svi plaćamo porez, svi učestvujemo u ovoj državi, idemo se boriti za naša prava. Kada se svi budemo na pravi način borili za naša prava, onda su i pobjede moguće“.
Znači li to da ova država i mladi u njoj imaju budućnost?
Ovisi od nas. Sigurno nemamo budućnost ako se počnu graditi rudnici litijuma, ako mladi ljudi odu odavde i ako ostane ovaj sistem.
A imamo budućnost ukoliko se odlučimo da ovaj sistem pobijedimo. Od nas ovisi. Da li će ova država imati svjetlu budućnost ili ćemo biti propala priča, kao što je Haiti, gdje više nema nikakvog sistema, to je do nas. Koliko mi zapnemo, koliko mi želimo da neke stvari promijenimo, od toga će ovisiti naša budućnost. Ona je samo u našim rukama.
Piše: Vedada Šećerbajtarević
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
