Nadomak Prijedora, u selu Kevljani, u organizaciji Mosta Mira od 2009. godine održava se niz događaja koji za fokus imaju mir i umjetnost, arhitekturu, demokratiju, mlade. Svi oni su usmjereni ka izgradnji mira u ovoj regiji ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Izgradnja mira često zvuči poprilično apstraktno i pomalo nedostižno. Kako se gradi mir? Šta su osnovne potrebe pri izgradnji mira? Pitanja se nižu… U ovim aktivnostima sudjelovala sam u više navrata, a prije sedam godina sjećam se da sam pod utiscima svega što smo slušali i slušale napisala: “Kroz ovaj projekat shvatila sam da, bez obzira na sve podjele i probleme u našim zajednicama, možemo uzeti danas u svoje ruke. I to je važno.” Mir se, dakle, gradi kroz mlade i njihovu svijest o moći koju imaju u društvenim promjenama. Ovo je neumorni tim Mosta Mira shvatio već 2009. godine, a iskustva osoba koje su bile dijelom njihovih projekata u proteklim godinama mahom su opisana kao transformativna.
Ovogodišnja Ljetna škola o izgradnji mira i ljudskim pravima okupila je mlade osobe koje dolaze iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Krajem prošlog mjeseca učesnici i učesnice istraživale su, između ostalog, načine promocije dijaloga, politike sjećanja u Prijedoru, ali i kako razviti vještine kritičkog razmišljanja. Neki od predavača i predavačica na ljetnoj školi uključuju Giovannija Scotta, Refika Hodžića, Goranu Ognjenović i Heleen Touquet. Jedan od predavača je i Kemal Pervanić, osoba koja stoji iza kompletne organizacije Mosta Mira od samog početka.
Sve osobe koje sudjeluju u projektima Mosta Mira za zadatak dobiju napisati kratki osvrt, u bilo kojoj formi, na svoje iskustvo u projektu. Njihova iskustva mahom su uvjetovana mjestima iz kojih dolaze, disciplinama kojima se bave ili žele da se bave, ali i ličnim shvatanjem mira, umjetnosti i sjećanja.
Donosimo isječke nekih od opažanja učesnika ovogodišnje škole, a sve blogove možete pročitati na društvenim mrežama Mosta Mira.
“Teatar ne priznaje podijeljenu zajednicu… Ne priznaje ni racio…
Ključ je razumjeti… Sebe… Druge… Jedino to…
Tome nas uči teatar…
Tome nas uči mir…
Tome nas uči život…” – Amar Velagić
“Ovog 20. jula, obilna kiša omeđila je i ukazala na prostor, odnosno prostornu organizaciju dirigovanu od strane organizatora. Šatori i prostor između njih su neočekivano dobili na značaju. Dobili su na značaju kaljuža i blato. Dobile su na značaju sva ta suha odijela i titule. “Nebo je plakalo”, reklo bi se u narodu…” – Amel Bešlagić
“Otkrit ćeš cijenu slobode i hrabrosti kad jednom ovdje dođeš. Tu se ne krije, već zarobljen u vremenu leži umiren vrisak prošlosti, sjećanje na bol i nepravdu, sve dok se u tišini života ne pojavi nada, kao izmaglica u jutarnjem svitanju, da se ponovno izgradi ono što je nekad bilo izgubljeno.” – Ishak Sikira
“Svaki razgovor, svaka radionica, svaka tiha refleksija podstakla je nešto u meni, nešto što nisam znao da postoji. Bio je to osjećaj odgovornosti – odgovornost da nosim te priče sa sobom, da ih dijelim, da se borim za pravdu i istinu. Na kraju tog putovanja, dok smo se svi zajedno okupljali, osjećao sam se ispunjenim, ali i promijenjenim. Više nisam bio isti.” – Tarik Rizvić
Izvor: objavi.ba
