Zaslužuju li kiseljačke pogačice da se nađu na UNESCO-voj listi nematerijalnih dobara? Ako pitate mještane ovog gradića, svakako da zaslužuju, pogačica, kažu oni, ima svugdje, samo su u Kiseljaku kiseljačke pogačice. Zbog popularnosti koju pogača ima, iz općine Kiseljak planiraju pokrenuti inicijativu da se uvrsti na listu svjetskih nematerijalnih dobara.
S manje ili više kajmaka, na pola ili na četvrtine, kiseljačke pogače uvijek su ukusne. Ključ je u mineralnoj vodi koju u Kiseljaku ne kupuju već sipaju.
“Izvorska voda se koristi, imamo izvor, donosimo vodu, ne ide germa, koristimo se kvas, kajmak je domaći, prije rata se koristio užički, a sada koristimo kajmak iz Fojnice”, objašnjava nam proces pravljenja čuvenih kiseljačkih pogačica Amir Agić, iz pekare Agić, prenosi N1.
“Stavimo 100 grama, 150, dupli, kako tko želi. Ispunjavamo želje, ali obično vole punije, da je malo masnije”, pojašnjava nam Božana Čalaga, iz pekare Fijaker.
Naglašava i to da pogačice stignu daleko od ovog gradića u središnjoj Bosni.
“I za Njemačku i Austriju, gdje god svijet krene – nosi ih. Znači da nešto ima”, dodaje Božana Čalaga.
Pekare Fijaker i Agić imaju tradiciju, no sve je više pekara koji prodaju ovaj proizvod. Da posla ima, najbolje govori činjenica da se u pekari Agić samo jednom godišnje gasi drvena peć.
“Za novu godinu nismo radili dva dana i peć se ohladila, pa smo iskoristili priliku da je obnovimo i očistimo, inače je ne gasimo čitavu godinu”, naglašava nam Amir Agić.
Planira se pokretanje inicijative koja bi pogačice uvrstila na UNESCO-vu listu
“Drago nam je da i susjedi i turisti to prepoznaju. Mi smo planirali da pokrenemo inicijativu i obavili razgovore s Federalnim ministarstvom kulture da probamo našu pogačicu staviti na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine”, priopćila je Irena Mrnjavac, iz Općine Kiseljak.
Rado ih kupuju prolaznici, dijaspora, ali i Kiseljačani, koji više vjeruju tradicionalnim pekarama nego svom umijeću, zato smatraju da zaslužuju da se nađu na UNESCO-voj listi.
“Kiseljačke pogačice su samo u Kiseljaku, samo se tu prave, i zato zavrjeđuju”, naglašava jedna mještanka.
“Zašto, zato što je to tradicija. Nismo tu često, ali kad god dođemo, jedemo”, ističe jedan od sugovornika.
“Kako znate kada je dobar Kiseljak, kada nije? Kada je ljut, žestok, kada ima svoj ukus, kiselinu onda je dobar, a kada je bljutav, onda je to pola voda”, objasnila nam je mještanka Kiseljaka.
Dobra vijest je da kiseljačke pogačice još nisu poskupjele. Od 2008. godine koštaju 2,5KM.
