Piše: Slađan Tomić
Gdje zakaže sistem, pojave se oni. Kad niski prihodi nisu dovoljni da kupite obrok, oni ga besplatno spreme za vas. Kad ste mladi i željni učenja i uvezivanja, ali i putovanja, oni za vas nađu način da besplatno putujete. Oni su Udruženje „Mladi volonteri“ i postoje već deceniju.
Priča o „Mladim volonterima“ iz Visokog počinje skoro kada i priča njihovog osnivača Belmina Debelca koji je 2006. počeo volontirati u Fondaciji „Bosanska piramida sunca“. Samo šest godina kasnije osnovao je Udruženje, koje ne samo da raste iz godine u godinu, već uspijeva biti jedino Udruženje na području Visokog koje zapošljava pet osoba. U međuvremenu Belmin je svoja znanja usavršio i iskoristio te je prvi certificirani trener iz BiH koji je imao odobren profil od strane Salta, expert je za teme manjina, a 2009. je bio četvrti mladi lider Evrope iz oblasti manjina, koji je tokom proglašenja pobjednika imao svojih „5 minuta“, te se obratio predsjedniku EU parlamenta u Briselu.
Iako mu se smiješila evropska karijera, ostao je raditi i živjeti u BiH, u Visokom.
Za 10 godina realizovano 400 projekata
Prije deset godina s grupom prijatelja pokrenuo je Udruženje „Mladi volonteri“, ali nije ni slutio da će u tom periodu realizovati 400 projekata. Mnogi od njih su lokalnog, regionalnog ali i međunarodnog karaktera. Prvi međunarodni projekat bio je u sklopu programa Youth in action (Evropske komisije) putem kojeg su mlade iz BiH slali na putovanja širom starog kontinenta.
„Moj prvi odobreni projekt u sklopu „Youth in action“ programa je bio na temu trgovine ljudima, učestvovalo je 13 evropskih zemalja. Ponosan sam na taj projekt i to je prvi projekt koji je apliciran od strane „Mladih Volontera“ prema EU komisiji, i isti je odobren u sklopu „YIA programa“, započinje svoju priču Debelac za Snagu lokalnog.
Kaže da je njihova saradnja sa gradskom vlašću savršena. Širom BiH nevladine organizacije imaju problem sa finansiranjem, ali „Mladi Volonteri“ nemaju taj problem. Čak 70% finansijskih sredstava osiguravaju iz sredstava Evropske unije, a ostatak sa svih nivoa vlasti u BiH kao i privatnih donatora. Saradnja je sa svima dobra, ali najbolja s gradskom upravom u Visokom s kojom su potpisali nekoliko memoranduma o saradnji i partnerstvom. Memorandum su potpisali i sa Centrom za socijalni rad.
Podijelili preko 400.000 obroka
Volonterizam i pomaganje građanima ne samo svoje lokalne zajednice, već i šire, glavna je vodilja Udruženja „Mladi volonteri“ i njihovog osnivača. Stoga su 2014. otvorili Javnu kuhinju, prvu i jedinu u BiH koja je projekat nevladinog udruženja.
„Mi nismo registrovani kao javna kuhinja nego smo registrovani kao Udruženje „Mladi volonteri“, a Javna kuhinja je naš projekat“, dodaje Debelac.
Od osnivanja uspjeli su podijeliti preko 400.000 obroka, a građanima su od posebnog značaja bili tokom pandemije i lockdowna.
„U tom periodu, tokom aprila 2020. podijelili smo preko 700 prehrambenih paketa u vrijednosti preko 20.000 KM.“
Svakodnevno im po obroke dolazi u prosjeku 80 ljudi, iako ih je uvedeno u pravo za obrok 250. No, mnogi ne mogu dolaziti jer žive u okolini Visokog, odnosno van gradske zone.
„Centar za socijalni rad je jedina institucija koja uvodi u pravo korisnike. Mi nismo nikad sebi dali za pravo da kažemo – ti možeš jesti, ti ne možeš. Postoji Centar koji je ovlaštena institucija da na osnovu kriterija selektuje korisnike koji će ostvariti pravo na korištenje usluga Javne kuhinje“, objašnjava naš sagovornik uslove pod kojima korisnici mogu dobijati svoje besplatne obroke.
5.000 mladih iz BiH dobilo priliku da besplatno putuje
Osim što pomažu svojim sugrađanima slabijeg imovinskog stanja kroz besplatne obroke, iz ovog udruženja najviše pomažu mladima. Za njih su u nekoliko navrata obezbjedili besplatne kurseve engleskog, njemačkog jezika, ali i kurseve životnih vještina i informatičke pismenosti. Tu priliku iskoristilo je oko 300 mladih. Iako je ovaj broj ogroman, mogao je biti veći, ali mladi su, prema riječima našeg sagovornika, pasivni i nezainteresovani.
„Jako teško ih je motivisati. Dešavalo nam se da ako objavimo pozive za besplatne kurseve i da nam se na sami poziv prijavi 120 ljudi, a na kurs dođe 30 osoba. Bez obzira na to što besplatni kursevi jezika pokrivaju sve. Plaćen je certificirani profesor jezika, udžbenici i CD-ovi su besplatni, plaćen je materijal iz kojeg se uči, kao i materijal za svakog korisnika ( rokovnici, olovke…). Čak je plaćeno i osvježenje za učesnike takvih edukacija. Problem je i naše percepcije – ako je nešto besplatno, nema ništa od toga“, govori Debelac.
Mladima već 10 godina pomažu i da svoja znanja unaprijede učešćem na regionalnim i međunarodnim seminarima, konferencijama i edukacijama. Kroz više evropskih programa poslali su više od 5000 mladih u Austriju, Njemačku, Poljsku, Italiju, Tursku, Estoniju, Sjevernu Makedoniju, Albaniju, Portugal, Holandiju, Hrvatsku, Španiju te brojne druge zemlje.
„To su mladi iz cijele BiH. Naglašavam – cijele, mi smo registrovani na državnom nivou, radi se o razmjenama gdje šaljemo grupu od tri do pet osoba. Obično gledamo da je to multietnička grupa. Tako da od 30-ak prijavljenih kandidata biramo planski da to bude po jedan kandidat iz „regije“ Banjaluka, Mostar, Sarajevo… Miješamo grupe da bi razbili predrasude. Nažalost i dalje imamo situaciju gdje mladi nikada nisu bili u drugom dijelu grada u kom žive, poput Mostara“, rekao je Debelac.
Korist od ovakvih putovanja je višestruka: nadograđivanje znanja i vještina, upoznavanje i stvaranje novih konekcija-prijateljstava, popločavanje puta pomirenja.
„Ljudi se vraćaju preporođeni. Mladi ljudi, vjerovatno, nemaju priliku da putuju. I onda kad se nađu na međunarodnom projektu gdje su učesnici mladi iz 10-ak zemalja tek onda shvate koliko je mizerno pričati o nekim nevidljivim granicama. Njih niko ne pita da li su Srbi, Hrvati ili Bošnjaci. Za njih su svi Bosanci i Hercegovci.“
Višegodišnji rad i kreiranje dobre reputacije prepoznat je i od volontera širom Evrope pa su trenutno u Visokom tri volonterke iz Turske koje učestvuju u kreiranju boljeg ambijenta za stanovnike ove lokalne zajednice, te pomažu u radu Javne kuhinje.
Mladi kao da odustaju od BiH, ali naš sagovornik ne odustaje ni od Bosne i Hercegovine ni od mladih.
„Definitvno. Ja sam u svojoj karijeri imao jako privlačne ponude. Međutim, ja sam rođen tu, živim tu, i nadam se da ću umrijeti tu – u Bosni i Hercegovini, u svom Visokom.“
„Volio bih kada bi mladi otvorili oči i iskoristili sve mogućnosti koje im se pružaju“, kaže ovaj humanitarac i aktivista.
Na naše pitanje šta bi pomoglo njihovom udruženju i da li im je potrebna pomoć, odgovara: „Nama ništa ne treba.“
Ako bi ipak građani bili voljni pomoći onda je to pomoć u hrani, namirnicama ili novcu Javnoj kuhinji.
„Mi svaki mjesec plaćamo hljeb za korisnike, tu su troškovi režija, uzoraka ispravnosti hrane, ali i troškovi održavanja prostorija javne kuhinje. S više novca imali bismo i bolju nutritivnu vrijednost obroka“, dodaje Debelac.
Tokom razgovora prisjeća se anegdote kada je jedna sugrađanka za Bajram donijela pet kilograma mesa uz poruku da se nada da će im to biti dovoljno za dva ili tri dana.
„Kuharica se tada nasmijala i rekla da je za pripremu dnevnog obroka za naše korisnike, potrebno minimalno 15 kg mesa. Ljudi nemaju percepciju koliko nama treba hrane. Naša kuhinja na godišnjem nivou troši između 130.000-150.000 KM“, objašnjava visočki aktivista.
Svakom svojom aktivnošću pokušavaju pomoći svoju lokalnu zajednicu pa su im tako svi „glavni“ dobavljači s područja Visokog.
Belminov aktivizam primjer je kako se voli svoji zemlja i kako svi možemo biti korisniji svom društvu i svojim sugrađanima.
