- Uvod: Generacijski jaz i mladi u BiH
Mladi u Bosni i Hercegovini danas se suočavaju s brojnim izazovima, a često se zaboravlja da su ovi problemi oblikovani specifičnim društvenim, ekonomskim i tehnološkim okolnostima koje su definirale svaku generaciju. Svaka generacija nosi sa sobom naslijeđe iskustava i uvjeta u kojima je odrasla, a ti su faktori odigrali ključnu ulogu u oblikovanju vrijednosti, stavova i očekivanja pojedinaca. Da bismo razumjeli izazove s kojima se mladi danas suočavaju, važno je osvijestiti kako se oni uklapaju u širi generacijski kontekst.
U Americi su različite generacije, kao što su “Tiha generacija”, “baby boomeri”, “generacija X”, “milenijalci” i “generacija Z”, prolazile kroz specifična iskustva i socioekonomske uvjete, koji su definirali njihove stavove prema poslu, porodici, obrazovanju i tehnologiji. Ti isti principi primjenjuju se i na mlade u BiH, gdje su generacije oblikovane događajima poput ratnih zbivanja devedesetih, tranzicije ka tržišnoj ekonomiji, migracijama te ubrzanim tehnološkim promjenama.
Današnja generacija mladih u BiH, koja se pretežno sastoji od milenijalaca i pripadnika generacije Z, suočava se s izazovima koji su duboko ukorijenjeni u naslijeđu prošlih generacija, ali i u specifičnim okolnostima našeg društva. Milenijalci su, primjerice, doživjeli ekonomske posljedice globalne finansijske krize i odrastali u vremenu velikih promjena u obrazovanju i tržištu rada. S druge strane, generacija Z, ili “zoomeri”, potpuno je digitalno povezana, odrasla u svijetu u kojem su internet, pametni telefoni i društvene mreže sastavni dijelovi njihovih života. Ove tehnologije su im omogućile neograničen pristup informacijama, ali su ih također suočile s globalnim problemima poput klimatskih promjena i političke nestabilnosti.
Jedan od istaknutih problema s kojima se mladi u BiH danas suočavaju jeste i pitanje kako se uklopiti u društvo koje se brzo mijenja, ali koje je istovremeno opterećeno naslijeđem prošlih generacija. Tehnološke promjene su oblikovale generaciju Z i milenijalce na način koji se značajno razlikuje od generacija prije njih. Naprimjer, dok je za starije generacije sigurnost dolazila kroz stabilne karijere i linearni napredak u poslu, mladi danas traže fleksibilnost, ravnotežu između privatnog i poslovnog života te smislen rad. Oni su svjedoci ogromne ekonomske nesigurnosti, pa mnogi preferiraju slobodne profesije i poduzetničke poduhvate, umjesto tradicionalnih oblika zaposlenja.
Međutim, mladi u BiH suočavaju se i s posebnim izazovima koji su specifični za naše društvo. Neodgovarajuća ponuda radnih mjesta, neprilagođen obrazovni sistem i birokratske barijere često ih obeshrabruju i potiču na razmišljanje o odlasku iz zemlje. Mnogi se suočavaju s uvjetima poput onih u konkursima za posao koji zahtijevaju “dvije godine radnog iskustva” čak i za početničke pozicije, što ih ostavlja u začaranom krugu bez izlaza. Generacije Z i milenijalci, koji su odrasli uz pristup internetu i mogućnosti koje pruža globalno tržište, često vide emigraciju kao jedino održivo rješenje za ekonomski napredak.
S obzirom na sve navedeno, postavlja se vrlo važno pitanje: Kako generacije Z i milenijalci mogu pronaći svoje mjesto u društvu koje se tako brzo mijenja? I kako im možemo pomoći da se osjete osnaženo i motivirano, kako bi ne samo ostali u BiH nego i postali aktivnim učesnicima u oblikovanju budućnosti u vlastitoj zemlji?
Odgovori na ova pitanja ne leže samo u promjenama u obrazovnim ili ekonomskim politikama već i u razumijevanju dubljih psiholoških potreba mladih. Kako se navodi u knjizi Jeana M. Twengea Generations: The Real Differences Between Gen Z, Millennials, Gen X, Boomers, and Silents, svaka generacija ima specifične motivacijske faktore koji oblikuju njihove ciljeve i ponašanja. Za mlade u BiH, potrebno je prepoznati te potrebe – status, autonomiju i poštovanje – te stvarati okruženje koje im omogućava da se osjećaju cijenjeno i da mogu graditi svoju budućnost unutar granica svoje zemlje.
- Izazovi različitih generacija: Šta je oblikovalo sadašnjost?
Razlike između generacija oduvijek su bile prisutne, no u današnjem svijetu, koji se brzo mijenja, one su postale izraženije nego ikad prije. Svaka generacija, od baby boomera do generacije Z, nosi sa sobom specifična iskustva koja su oblikovala njihove vrijednosti, očekivanja i način na koji percipiraju svijet. Društveni, ekonomski i tehnološki konteksti u kojima su te generacije odrasle imaju presudan utjecaj na njihovo ponašanje i stavove, kako to ističe knjiga koju smo ranije spomenuli.
Baby boomeri (1946–1964): Generacija prosperiteta i tradicionalnih vrijednosti
Baby boomeri, koji su odrasli u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, bili su svjedoci ekonomskog buma, industrijskog rasta i društvenih promjena. Njihova mladost bila je obilježena stabilnim radnim mjestima, mogućnostima za napredovanje i prosperitetom, što je stvorilo snažan osjećaj lojalnosti prema tradicionalnim vrijednostima – porodici, poslu i stabilnosti. Ova generacija je također svjedočila velikim društvenim pokretima, poput borbe za građanska prava, te je imala značajnu ulogu u oblikovanju kulture protestiranja i društvenih promjena.
Za baby boomere tehnologija nije bila dominantan faktor u svakodnevnom životu. Tradicionalni oblici komunikacije, poput pisama i telefonskih poziva, te face-to-face interakcije, definirali su njihovu povezanost s drugima. Oni su imali vremena za izgradnju dugoročnih odnosa, a promjene su bile relativno sporije. Ali, kako su stariji postajali svjedoci digitalne revolucije, mnogi su se suočili s izazovima prilagođavanja ubrzanom tehnološkom razvoju.
Generacija X (1965–1980): Skeptična i samostalna generacija
Generacija X, često nazivana “generacijom koja se zaboravlja”, odrasla je u vremenu kada su se počeli rušiti mnogi društveni i ekonomski temelji koje su baby boomeri uzimali zdravo za gotovo. Ova generacija je svjedočila rastu stope razvoda, ekonomskoj recesiji i prelasku na digitalnu tehnologiju. Kao “latchkey” djeca, mnogi pripadnici generacije X morali su naučiti biti neovisni i samostalni već u ranoj dobi, jer su često bili sami kod kuće dok su im roditelji radili. Ova samostalnost i pragmatizam postali su njihova ključna obilježja.
Za razliku od baby boomera, generacija X imala je priliku osjetiti prve korake digitalizacije, ali su se još uvijek oslanjali na tradicionalne oblike komunikacije, poput televizije, radija i novina. Oni su svjedočili početku interneta, ali nisu odrastali u potpunosti okruženi njime. Tehnologija je počela oblikovati njihov profesionalni i privatni život, a tranzicija u potpuno digitalno društvo tek je započinjala.
Milenijalci (1981–1996): Digitalni domoroci suočeni s nesigurnošću
Milenijalci, ili generacija Y, prva su generacija koja je odrasla uz internet, mobilne telefone i društvene mreže. Njihova mladost bila je obilježena tehnološkim inovacijama koje su promijenile način na koji komuniciraju, uče i rade. Za razliku od prethodnih generacija, milenijalci su usvojili digitalnu pismenost u ranoj dobi, što im je omogućilo lakši pristup informacijama i globalnim tržištima.
Milenijalci su također suočeni s izazovima koje prethodne generacije nisu morale proći. Ekonomska kriza 2008. g. teško je pogodila ovu generaciju, zbog čega su mnogi od njih imali problema s pronalaženjem stabilnih poslova i ostvarivanjem finansijske sigurnosti i u našoj regiji. Mnogi od njih su zbog ovih okolnosti odgodili tradicionalne životne ciljeve poput kupovine kuće ili osnivanja porodice.
Tehnologija je oblikovala njihov način života i rada – društvene mreže, aplikacije i globalna povezanost postali su sastavni dio njihovih svakodnevnih aktivnosti. Uprkos pristupu informacijama i tehnologiji, milenijalci često osjećaju da je globalna ekonomija nepovoljna za njih i da su im tradicionalne mogućnosti napretka uskraćene.
Generacija Z (1997–2012): Digitalni svijet u punom zamahu
Generacija Z je prva generacija koja je odrasla u potpuno digitalnom svijetu, gdje su pametni telefoni, društvene mreže i aplikacije bili dostupni od njihovih najranijih godina. Oni su “digitalni domoroci” u pravom smislu te riječi – većina njih ne zna kakav je svijet bio prije interneta. Ova generacija je tehnološki najpovezanija, ali istovremeno najviše pogođena problemima poput digitalne anksioznosti i iscrpljenosti zbog stalne online prisutnosti.
Za generaciju Z brzina informacija je presudan faktor koji oblikuje njihov svakodnevni život. Oni očekuju trenutne odgovore, rješenja i interakcije, što često stvara frustraciju kada se suoče sa sporijim, tradicionalnim procesima, bilo da je riječ o obrazovnom sistemu, zapošljavanju ili administraciji. Njihova potreba za brzim i učinkovitim rješenjima često je u sukobu s birokratskim strukturama koje su još uvijek prisutne u našem društvu.
Generacija Z je također suočena s globalnim problemima poput klimatskih promjena, socijalne nepravde i ekonomske nesigurnosti, zbog čega su često opisani kao pragmatični, ali i cinični. Njihova povezanost s tehnologijom omogućila im je pristup neograničenim informacijama, ali ih je također učinila kritičnijima prema tradicionalnim strukturama moći i vlasti.
U Bosni i Hercegovini, gdje se mnoge tradicionalne strukture i dalje teško mijenjaju, mladi se suočavaju s problemima koji često proizlaze iz generacijskog jaza. Dok starije generacije preferiraju stabilnost i oprez, mladi traže fleksibilnost, inovacije i prilike koje prate brzinu globalnih promjena. Suočeni s birokratskim barijerama i ekonomskom nesigurnošću, mnogi mladi u BiH traže rješenja van granica svoje zemlje, što je posljedica nemogućnosti da se usklade njihove potrebe s trenutnim društvenim sistemima. Razumijevanje ovih generacijskih razlika značajno je za kreiranje prilika koje će mladima omogućiti da se osjećaju prepoznato i cijenjeno u društvu koje, iako se sporo mijenja, mora odgovarati na brzinu modernog života.
- Mladi u BiH danas: Šta žele i kako razmišljaju?
Iako se često raspravlja o visokoj stopi nezaposlenosti mladih u Bosni i Hercegovini, realnost je da veliki broj mladih više nije dio statistike, jer su napustili zemlju u potrazi za boljim prilikama. Oni koji su ostali suočavaju se s drugačijim problemima – i dalje im je teško pronaći stabilne poslove, ali ne zbog nedostatka radnih mjesta, već zbog brojnih prepreka koje stoje između njih i zaposlenja. Te prepreke uključuju potrebu za formalnim radnim iskustvom, pripravničkim stažem koji im se ne nudi, te niz poslova na crno ili slabo plaćenih radnih mjesta, koja ne ispunjavaju njihove ambicije niti im pružaju sigurnost.
Mladi danas žele više od pukog zaposlenja – oni traže prilike koje će im omogućiti da ostvare svoje talente i ideje, da napreduju i da se osjećaju cijenjeno. Međutim, birokratske i formalne prepreke često im onemogućavaju taj napredak. Mnogi konkursi zahtijevaju prethodno radno iskustvo koje mladi nemaju priliku steći, ili volonterske i pripravničke pozicije koje nisu adekvatno plaćene, što ih tjera da traže nesigurne i neregularne poslove. Ovi uvjeti ne samo da umanjuju njihovu motivaciju, već i smanjuju njihove šanse za dugoročni profesionalni razvoj.
Osim toga, mnogi mladi suočavaju se s ponudama za rad na crno, što znači da nemaju nikakvu sigurnost ili prava na socijalne prednosti. S druge strane, oni koji dobiju formalne ugovore često su potplaćeni i rade ispod svojih kvalifikacija. Sve to doprinosi općem osjećaju frustracije i nesigurnosti među mladima, koji se sve više okreću odlasku iz zemlje u potrazi za stabilnijim, sigurnijim i bolje plaćenim prilikama u inostranstvu. Izazov im predstavlja i zakonska neuređenost samozapošljavanja u formi freelancinga.
Međutim, njihovi zahtjevi i ambicije nisu usmjereni isključivo na zapošljavanje. Mladi žele osjećaj autonomije, statusa i poštovanja u društvu, što uključuje više od samog zaposlenja. Oni žele da ih društvo prepozna kao aktivne učesnike u procesu donošenja odluka, bilo u politici, biznisu ili građanskom sektoru. Oni žele prilike da rade na projektima koji su smisleni i koji im omogućavaju da ostave svoj trag u društvu.
Pitanje zapošljavanja stoga nije samo pitanje ekonomije, već i društvenog položaja. Mnogi mladi u BiH smatraju da ih se ne prepoznaje i ne cijeni za ono što mogu doprinijeti, bilo da se radi o inovacijama, poslovnim idejama ili društvenom angažmanu. Zbog toga, ne čudi što se mnogi osjećaju izolirano i demotivirano, iako su spremni raditi i preuzeti odgovornost za svoj profesionalni razvoj. Oni žele mogućnost da steknu iskustvo bez potrebe da prethodno posjeduju iskustvo, žele fer šansu da pokažu svoje sposobnosti, bez birokratskih prepreka koji ih isključuju iz igre. Samo osiguravanjem ravnopravnih prilika, poštenih prilika rada i priznanja njihovih potencijala, mladi u BiH mogu biti motivirani da ostanu, da rade i da doprinesu razvoju zemlje.
- Uloga motivacije: Kako generacijski pristupi mogu pomoći?
Razumijevanje motivacijskih faktora koji oblikuju različite generacije važno je za kreiranje uspješnih strategija zapošljavanja i društvene inkluzije mladih u BiH. Generacija Z i milenijalci, koji čine većinu mladih u BiH, imaju specifične potrebe kada je riječ o motivaciji. Oni ne reagiraju na tradicionalne metode koje su možda bile učinkovite za starije generacije, poput straha od neuspjeha ili pasivnih kampanja za zapošljavanje i društveno sudjelovanje. Umjesto toga, oni traže autonomiju, status i osjećaj poštovanja – faktore koji su im ključni za ostanak u zemlji i preuzimanje aktivne uloge u društvu.
Pripadnici starijih generacija, poput baby boomera i generacije X, bili su motivirani sigurnošću, stabilnim poslovima i dugoročnim karijerama. Ove generacije su gradile svoj život i karijeru u uvjetima gdje su stabilnost i kontinuiran napredak bili presudni faktori uspjeha. Tradicionalni radni odnosi, jasno definirane hijerarhije i fiksna radna vremena nudili su im osjećaj sigurnosti i napredovanja u karijeri.
Međutim, milenijalci i generacija Z su odrasli u okruženju koje je potpuno drugačije. Tehnološki napredak, digitalna transformacija i globalizacija oblikovali su njihove potrebe i očekivanja. Oni su odmalena bili izloženi neograničenim informacijama i mogućnostima, zbog čega traže fleksibilnost, kreativnost i prilike da se samostalno izraze. Njihova motivacija dolazi iz osjećaja da doprinos koji pružaju mora imati svrhu i da im se priznaje njihov rad.
Jedan od glavnih faktora koji utječe na njihovu motivaciju jeste autonomija. Mladi danas žele osjećaj da imaju kontrolu nad vlastitim životima i karijerama, te da mogu donositi odluke koje su u skladu s njihovim vrijednostima i ciljevima. To je direktna suprotnost rigidnim strukturama koje su obojile prethodne generacije, gdje su tradicionalni oblici autoriteta dominirali. Za mlade u BiH to znači da poslodavci, institucije i društvo trebaju ponuditi više slobode u oblikovanju njihovih radnih i društvenih uloga, omogućavajući im da preuzmu veću odgovornost za vlastiti napredak.
Drugi ključni faktor je osjećaj statusa i priznanja. Generacija Z i milenijalci žele da njihov rad bude prepoznat i cijenjen, bilo da se radi o njihovom doprinosu u radnom okruženju ili u društvenim inicijativama. Oni ne žele biti samo karika u lancu već traže priliku da istaknu svoje vještine i da njihova kreativnost i inovativnost budu nagrađeni. U BiH je to često izazov jer tradicionalni sistemi rada i zapošljavanja ne pružaju dovoljno prilika mladima da se istaknu, što doprinosi njihovom osjećaju nezadovoljstva i marginalizacije.
Poštovanje je treći važan element motivacije za mlade danas. Oni žele biti tretirani kao ravnopravni članovi društva i poslovnih zajednica, a ne kao pasivni primatelji odluka koje donose starije generacije. Mnogi mladi se osjećaju isključenima iz procesa donošenja odluka, Osjećaj da njihov glas nije važan dodatno smanjuje motivaciju da ostanu i aktivno učestvuju u društvu. Uvođenje participativnih metoda, koje im je i zakonima o mladima omogućeno, izuzetno je potreban korak ka njihovom osnaživanju.
Poslodavci, institucije i donositelji odluka u BiH trebaju kreirati radna okruženja i društvene prilike koje motiviraju mlade. Umjesto pasivnih kampanja koje često ne dotiču njihove prave potrebe, strategije koje uključuju autonomiju, priznavanje vještina i osnaživanje kroz participaciju mogu pomoći da mladi u BiH postanu aktivnim nosiocima društvenih promjena.
Autor teksta: Jasmin Bešić, generalni direktor Instituta za razvoj mladih KULT
Izvor: mladi.org
