Piše: Slađan Tomić
Mjesna zajednica Dubravica u Zavidovićima pravi je primjer čemu savjeti mjesnih zajednica treba da služe – mjesnoj zajednici. Da se ne radi samo o floskulama već konkretnim stvarima svjedoče desetine djece koja svoje slobodno vrijeme provode u prostorijama MZ Dubravice. Do prije nekoliko godina te su prostorije bile prazne, a danas skoro da nema dijela dana u kom nisu pune.
Ove prostorije godinama su bile zaključane za djecu, a sada su ključevi dostupni svima i svi mogu doći kada žele, pod uslovom da se odgovornom ponašaju prema imovini koja i nije previše vrijedna, ali je dragocjena.
Prostorije su djeci postale dostupne kada je Mirsad Jašarević izabran za predsjednika Savjeta MZ Dubravice.
„Ranije su stariji ljudi rukovodili, oni su govorili da snose odgovornost ako se mora okrečiti, djeci nisu dopuštali da koriste prostorije, govorili su da će slomiti prozor. Nema veze, i ako slome, ja ću platiti“, priča nam Jašarević o tome kako je stvorio novo mjesto okupljanja za svoje najmlađe mještane.
Nakon što su se djeca počela okupljati Hasib Imširović mještanin Dubravice odlučio je neposredno prije proglašenja pandemije da djeci pruži još sadržaja. S obzirom na to da su u prostorijama imali stol za stoni tenis, odluka nije bila teška. Počeli su s organizacijom turnira.
1. mart, dan nezavisnosti BiH činio se kao idealan datum.
„Djeca su bila oduševljena i počela se javljati dijaspora da to podrže finansijski. Skupili smo veći broj dječaka i djevojčica, tačnije njih 50, od 1. do 9. razreda“, objašnjava Imširović.
Sve aktivnosti objavljivao je na društvenim mrežama čime je animirao dijasporu od koje je prikupio dovoljno sredstava da obezbijedi i nagrade za učesnike i pobjednike turnira.
Njegovu ideju prepoznali su i ostali članovi lokalne zajednice pa se ovaj mali, mjesni događaj pročuo i do profesionalnih sportaša.
„Naš rukometni klub Krivaja je vidio moje objave, oduševilo ih je što se djeca okupljaju i oni su jedan dan došli i kupili majice RK Krivaja iz njihovog Fun shop-a koje su podijelili svim učesnicima turnira. Nakon toga su pozvali sve dječake i djevojčice da idu na rukometnu utakmicu, dobili smo besplatne ulaznice“, objašnjava naš sagovornik.
Drugi uzastopni turnir spriječila je pandemija, ali to je Hasibu ostavilo dovoljno vremena da uvede dodatni sadržaj. Ove godine je osim nagrada obezbijedio i paketiće i ručak za sve učesnike.
U međuvremenu su uredili salu i prefarbali zidove.
„Ponovo sam najavio turnir na društvenim mrežama, a odlučio sam da uz turnir napravimo i program obilježavanja 1. marta da ne bude samo turnir nego da napravimo komplet dešavanje. Održali smo čas historije na spomeniku, turnir u sklopu kojeg smo dodijelili zahvalnice i priznanja ljudima koji su nam iz Opštine pomagali, a imali smo i recitacije“, dodaje Imširović.
No, turnir je ove godine bio drugačiji jer su o pravilima igre računa vodile sudije.
Dijaspora je prepoznala trud i zalaganje Imširovića kojem sada sami nude podršku. Drago im je da vide da male zajednice imaju dešavanja koja okupljaju najmlađe.
Osim u vremenu održavanja turnira, ovaj je prostor pun djece i ostalih dana u godini.
Jašarević kaže da je prostor sada besplatan za sve, a kako bi djeca živjela u skladu s digitalnim vremenom odlučio je i da im uvede internet koji nekad plaća on, nekad Imširović. Djeca često, objašnjava, dođu i da isprintaju neki materijal koji im je potreban za igru ili školu.
„Ne moraju nikoga pitati da dođu, dok se ranije moralo nazvati i najaviti, uz pitanja – pa čiji si ti, pa idi dovedi babu da te čuva“, objašnjava Jašarević.
Donacijama su uspjeli obezbijediti i projektor, zahvaljujući kojem prave improvizovano kino.
„Nekad uveče pustimo crtani film za djecu. Oni nikad nisu išli u kino. Nijedno to dijete ne zna šta je kino. Možda pogleda u školi crtani jednom ili dvaput. I sad mi odemo nabavimo neki crtani, pustimo“, dodaje.
Imširović se nada da će organizacija turnira postati tradicija, a u znak zahvalnosti dijaspori razmišlja da naredne godine organizuju i dan dijaspore.
Svaku priliku koristi da kreira neki novi sadržaj i predloži novu ideju, pa je tako prilikom putovanja u Tursku sreo direktora Centra za kulturu kojem je predložio saradnju.
„Otvorili smo mogućnost da se ovdje održavaju sekcije naprimjer latinoameričkih plesova, ali i drugih dešavanja koje bismo s njima održavali“, govori Imširović.
Ideja mu je da od ovog doma koji je pretvoren u omladinski dom napravi jednu vrstu kulturno-sportskog centra, što bi bio primjer i drugim mjesnim zajednicama da otključaju prazne i neiskorištene prostorije mjesnih zajednica i osposobe ih za svoje mještane.
Već dvije godine organizuju i dodjelu paketića za Bajram, a ove godine podijeljeno je čak 150 paketića. Iako su dominantno bošnjačka zajednica ponosni su što paketiće obezbijedili i za 20-oro djece hrvatske nacionalnosti. U njihovoj mjesnoj zajednici, što s ponosom ističu, nema podjela.
„Svako dijete u Dubravici je isto. Dijete se ne smije razdvajati“, kategoričan je Jašarević koji predlaže da se jedna prostorija osposobi za malu ambulantu kako stariji mještani ne bi morali kilometrima ići do doktora. Posebno oni koji žive sami i nemaju prevoz.
Imširović je ponosan što su već krenuli i sa sadržajem za odrasle, a nedavno je održana i prezentacija za mještanke o prevenciji raka grlića maternice.
Puno je planova i ideja, a većina njih se realizuje. No, sada moraju pronaći način kako da obnove namještaj, dotrajale ormare i stolice, ali i nove stolove za stoni tenis.
Dubravica je dokaz da je život u svom okruženju moguće obogatiti i unaprijediti uz samo malo volje, čega Imširoviću i Jašareviću ne fali. Do rezultata doveli su ih interesi, oni najplemenitiji – najbolji interes djeteta.
