Nedaleko od Sarajeva, u mjestu Hrasnica postoji zoološki vrt “Bambi” koji nosi posebnu priču. Dvadesetdvogodišnji Melvis Lokvančić je vlasnik ovog zoološkog vrta koji trenutno broji oko 150 životinja. Sve je počelo prije četiri godine, isključivo zbog velike ljubavi prema životinjama. Prva životinja koja je stigla bila je lane Bambi, po kojoj zoo vrt nosi ime. Nakon toga su pristizale i druge životinje: domaće, divlje i egzotične. Ali ono što je specifično jeste da su mnoge od životinja udomljene jer su bile povrijeđene, ali i spašene od strane Melvisa.
Sa Melvisom smo krenuli u obilazak zoološkog vrta a na samom ulazu nas je dočekala ekipa mačića koje su, kako Melvis u šali kaže, pravi čuvari. Bez podrške porodice ne bi uspio, pa su tako i nojevi poklon za rođendan od njegovog oca. Trenutno u zoo vrtu se nalaze dva afrička i dva australijska noja.
“Ovi nojevi su poklon za moj osamnaesti rođendan. Dakle, bio sam upitan od strane oca da li želim da polažem vozački ili da dobijem noja. Ja sam izabrao noja tako da je to moja uspomena za rođendan”, prisjetio se Melvis.
Svaka životinja ima svoju priču u pozadini, što dodatno čini zanimljivim ovaj vrt. Većina životinja su bile povrijeđene i ne bi preživjele da su ostale u prirodi. Nakon nojeva, stigli smo do lama koje su veoma pitome i druželjubive.
“Jedna je stigla iz Pionirske doline, a druga iz sportsko-rekreativnog centra Ajdinovići. One su kod mene već dvije godine. Djeci su posebno interesantne, mada se stariji uvijek malo boje. Zaobilaze ih u širokom luku jer znamo da su lame poznate po tome što pljuju mada su ove moje fine i kulturne. Imaju fine manire, tako da ne pljuju”, našalio se Melvis.
Pojedine životinje su stigle iz Pionirske doline, a neke iz zoološkog vrta “Bingo” iz Tuzle kao podrška radu mladog Melvisa. Zoološki vrt “Bambi” je registrovan prije pet godina i to na Melvisovog oca jer je Melvis imao samo 17 godina . Teško je bilo brinuti o životinjama i ići u medicinsku školu, ali se ipak uspio izboriti sa svim obavezama. Prvobitni plan mu je bio da ode iz Bosne i Hercegovine nakon završene srednje škole, ali kako je sve više životinja stizalo tako je bilo sve više razloga da ostane.
“Kasnije je bilo nemoguće da se naviknem na bilo kakav život osim ovoga. Tako da, ostao sam tu i nadam se da ću do kraja života ovako živjeti. Ja sam odrastao u gradu i već mi je u mlađim danima bila, kako mi u narodu kažemo, ‘puna kapa grada’. Od malena sam takav tip da više volim prirodu od te neke urbane sredine, špice i neke gužve. Tako da pronašao sam sebe ovdje. Volim djecu i životinje, a djeca su ovdje naši stalni posjetioci i oni su nam najbrojniji gosti. Koliko god je nešto i teško, kada to voliš da radiš, to te gura naprijed i imaš veliku šansu da uspiješ u onome što radiš”, istakao je Melvis.
Kada je u pitanju održavanje zoo vrta, Melvisu pomaže isključivo porodica, vrlo rijetko i neki volonter koji se ne zadržava dugo kada shvati koliko je potrebno truda i rada oko životinja. Ove godine je bila rekordna posjećenost, vikendom je dolazilo i po nekoliko hiljada ljudi, a radnim danom su dolazila djeca iz osnovnih škola i vrtića. Zoološki vrt “Bambi” nema definisanu cijenu ulaznice već se finansira isključivo od dobrovoljnih prihoda, a na ulazu dobijete hranu kojom možete hraniti životinje.
Tokom šetnje zoološkim vrtom konstantno su nas pratile mačke koje, kako Melvis kaže, stalno patroliraju i nadgledaju situaciju. Nisu mačke jedine puštene životinje koje šetaju zoološkim vrtom, mogu se vidjeti i zečevi, razne ukrasne koke kao i kornjače. Iako su djeci najzanimljiviji zečevi Melvis nam je nabrojao nekoliko najspecifičnijih životinja u zoološkom vrtu.
“Albino američki rakun odnosno bijeli rakun koji je jako rijedak kod nas u Evropi. Takođe imamo i albino jelena lopatara, koji se kao takav rađa jedan u 36 hiljada običnih jelena. Meni su takođe posebne životinje nojevi, a najdraža mi je jelen Bambi koji je prva životinja. U zadnje vrijeme vidim da su djeci jako interesantne rode koje su u naše prihvatilište stigle kao povrijeđene. Takođe i sova privlači mnogo pažnje, kao i jastrebovi”, objašnjava nam Melvis dok šetamo zoološkim vrtom.
Još jedna od specifičnih životinja jeste kineska svilena kokoš.
“Kod nas ih nema toliko, poprilično su rijetke. Porijeklom su iz Kine i tamo se isključivo koriste za proizvodnju raznih jela i specijaliteta jer imaju plavo meso za razliku od svih ostalih ptica u svijetu. Naučnici smatraju da su one nastale ukrštanjem DNK zeca i DNK koke. Ono što je meni interesantno jeste da klasično perje imaju isključivo na krilima koje im omogućava let, dok su gore pokrivene jednim vidom dlake koja je svilenkasta i zato se i zovu kineske svilene koke. Inače nose jaja koja su jako ljekovita za plućne bolesti a u svijetu ih ljudi koriste kao kućne ljubimce jer nemaju neugodan miris kao sve ostale pernate životinje”, objasnio nam je naš domaćin, mladi Lokvančić.
Rode koje su povređene nažalost ne mogu da se vrate u prirodu, a saznali smo i kako su stigle u zoološki vrt Bambi.
“Jedna roda je sa Pala i dali su joj ime Nada. Ona je nažalost bila povrijeđena, a djeca su dodatno doprinjela da se ta povreda “poboljša”. Dobio sam informaciju da su djeca pretukla rodu i kamenovali. Kada smo je donijeli vidjeli smo da ima otvorenu ranu ispod krila i tada je smještena u jednu veterinarsku stanicu gdje se morala i operisati. Mjesec dana je bila i na antibioticima zbog infekcije. Oporavila se, međutim i dalje šepa i nije sposobna za prirodu. Ova druga iz nekog razloga nije otišla u toplije krajeve i ona je ovogodišnje pile i ima jednostavno zakržljala krila. To je jednostavno prirodna selekcija. A imamo tri velike rode, koje su zdrave, ali jednostavno su ostale ovdje kod nas, u našem podneblju”, priča nam Melvis.
Danas je veoma česta pojava da ljudi mijenjaju navike životinja, jer ih hrane i onda ne žele da se odvoje od ljudi. Lokvančić nam je ispričao i veoma zanimljivu priču o tome kako je kod njega stigao beba poni koji je jako specifične sive boje. Desilo se tako što je grupa prijatelja naišla na ovog ponija u Tuzli, nekih sat vremena nakon što su pročitali priču o Melvisu na jednom od portala.
“Vidjeli su da taj poni živi u lošim uslovima, da nema adekvatan prostor i da je svezan na ružnom mjestu uz glavnu cestu kojom auta prolaze nenormalnom brzinom. A samo sat vremena ranije su pročitali članak o meni i o mom zoo vrtu i dogovorili su se između sebe da tog ponija otkupe i da ga doniraju kod mene u zoo vrt.”
Svaka životinja ima svoju priču, nešto po čemu je specifična, a Melvisova priča je sigurno jedna od najhumanijih. Takođe veliki su planovi pred njim, a sve u cilju razvoja zoološkog vrta.
“U planu je nabavka na proljeće i kengura, a takođe razgovara se i o nekom majmunu. U planu je da se otvori i jedan mali restoran gdje će se mala raja moći osvježiti nekim pićem i slatkišima, ali cilj nam je da se služe domaći sokovi, da sve podsjeća na neku farmicu”, ističe Melvis.
Trenutno od obaveza prema zoološkom vrtu Melvis ne stiže ništa drugo, ali želja mu je u budućnosti da upiše veterinu, u šta mi ne sumnjamo da će se i desiti. Pozivamo sve da posjete ovaj zoološki vrt, a državu pozivamo da što više pomaže ovakvim pojedincima kako bi uspjeli u ostvarenju svojih ciljeva za dobrobit svih nas. ,
Piše: Maja Popović
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
