Piše: Elvir Ibrišimović
U vremenu kada sve više stanovnika odlazi sa ovih prostora koristeći izgovor „Svako ide, gdje mu je bolje“, postoje ljudi koji svojim djelovanjem tjeraju inat našoj surovoj stvarnosti.
Na ovakve primjere nailazimo na mnogim mjestima u Podrinju od Bijeljine i Janje, pa sve do Foče. Da li se radi o inatu ili nečem drugom ovoga puta pitamo Ragiba Zahirovića, koji je sa svojim prijateljima krenuo u „nemoguću misiju“, s ciljem vraćanja društvenog života u povratničkim sredinama zvorničke regije. Posjetili smo ga u njegovom rodnom Skočiću, koji se nalazi petnaestak kilometara od Zvornika prema Bijeljini.
Ragib Zahirović je inače sa suprugom i troje djece u poslijeratnom periodu nastanjen u Austriji, gdje se uspješano bavi građevinarstvom i ima registrovanu firmu.
Ipak, Ragib se svake godine više puta vraća u Bosnu i Hercegovinu, u svoj Skočić.
Za Snagu lokalnog on kaže: “Dok ne odeš iz domovine ne znaš, ni koliko je voliš. Jedini, trenutno, način da učinim nešto za rodni kraj, je da se angažujem u društveno korisnim akcijama. Majka mi je uvijek govorila, ako samo ti sine budeš imao, bolje da i nemaš“.
Kada su priznanja i podrška u pitanju Zahirović kaže: „Dovoljno mi je da moj rad vidi samo uzviseni gospodar svih svjetova, a za sve akcije u kojima sam se založio sa svojim prijateljima iz Austrije i Skočića, imao sam saradnju i podršku islamske zajednice u Zvorniku, kao i Udruženja građana „Nova svijetlost“ iz kozlučke regije“.
Iako je u posljeratnom periodu građanstvo izgubilo povjerenje zbog brojnih zloupotreba projekata za održivi povratak, Ragib je optimista, kada je motivisanost u pitanju .
„Ja lično smatram, a na osnovu iskustva koje smo imali kroz sve naše zajedničke akcije, da je ljude lako motivisati da se pridruže i daju svoj doprinos, ali samo ako su organizatori i izvođači radova transparentni i iskreni“.
Među brojnim društveno korisnim akcijama u kojima je učestvovao izdvajaju se tri, koje Zahirović smatra posebno važnim za Skočić. Jedna je uspješno realizovana akcija obnove džamije i spomen obilježja, druga je asfaltiranje, a treća je pokrenuta akcija ponovne izgradnje kule Smail-bega Begzadića.
Izgradnja džamije u Skočiću je započela prije više godina, ali je stala sa radovima i nekih osam godina bila izložena riziku od propadanja. Međutim, grupa Skočićana predvođena Ragibom Zahirovićem je 2017 godine odlučila pokrenuti inicijativu, da se radovi nastave.
„Mislio sam sa par ljudi, samo da pokrijemo džamiju. Prijatelj mi je rekao, da ne cirkuzamo puno, nego da pokrijemo džamiju, a da ostali postave stolariju. Osnovali smo jednu grupu ljudi, koji su širom svijeta skupljali pare za izgradnju džamije. Tako da smo u munjevitom roku uspjeli velika sredstva skupiti da dovršimo kompletnu džamiju, uključujući i uređenje vanjskog dijela kompleksa. To se desilo za nešto više od tri mjeseca. Posle toga smo stopirali našu akciju prikupljanja para. Ipak, pošto se sticajem okolnosti naknadno pojavila masa ljudi, koji su izrazili žeju da ulože svoja sredstva u projekat, odlučili smo da renoviramo i hodžinu kuću . Tim sredstvima smo platili i geometra da obilježi 105 duluma vakufskih njiva. To smo uradili s ciljem, da veliki dio tih njiva izdamo u najam, ne bi li došla koja para za održavanja vakufa.„
Presudno za obnovu džamije kaže Zahirović je bilo zajedništvo Skočićana, kako onih koji su se vratili, tako i onih koji su raseljeni širom svijeta.
„Mnoge sam komšije, rođake i ljude, koje nisam poznavao tek tokom ove akcije upoznao, jer ja sam otišao odavde sa deset godina. Osnovali smo grupu ljudi preko facebook-a i drugih sredstava informisanja. Vidio sam da su ljudi veoma dobre volje i da su bili zagrijani, da daju svoj doprinos kompletnom projektu. Što se tiče mene, ja sam u skočićki vakuf donio iz zemalja Evrope, Australije Amerike oko 75 000 eura. Sama sredstva koje je obezbjedilo Federalno ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica (FMROI) te Medžlisa islamske zajednice su iznosila oko 50 000 KM. Želim da se zahvalim tim ljudima. Dakle, negdje oko 200 000 KM je investirano u skočićki vakuf.“- kaže za Snagu lokalnog Zahirović, koji je bio počastvovan da lično otvori vrata obnovljenje džamije na ceremoniji proklanjavanja.
Snagu i jedinstvo Skočićani su pokazali i kada je izgradnja putne komunikacije u pitanju. S tim u vezi, Ragib nam ponosno iznosi podatak:
„Što se samog projekta tiče, rađene su tri trase u dužini od oko 1 300 metara. Mještani Skočića su obezbjedili 50 000 KM za par sedmica, firma KESO 30 000 KM, Grad Zvornik 16 000 KM, a FMROI 120 000 KM“.
Ipak, Ragibu je posebno drag početak trenutno aktuelne akcije na izgradnji kule Smail-bega Begzadića. Po ovoj kuli Skočić je bio nadaleko čuven, zajedno sa drugim objektima iz zaostavštine ove begovske familije. Bilo kako bilo, vrijeme i ratovi su učinili svoje. Od kule i ostalih objekata iz njenog kompleksa, danas su ostali samo dijelovi temelja.
Stoga je Ragib sa mještanima Skočića pokrenuo aktivnosti i na obnovi skočićke kule. S obzirom da su Hadžinurbegovići kao potomci Begzadića kulu sa zemljištem svojevremeno uvakufili, sve aktivnosti će se prema njegovim riječima voditi u saradnji sa Medžlisom Islamske zajednice Zvornik i drugim nadležnim institucijama.
Inače, relevantni historijski izvori do kojih dolazimo, govore da nema pouzdanih podataka o vremenu gradnje skočićke kule. Porodično predanje kaže, da ju je Smail-beg Begzadić sagradio vjerovatno krajem XVIII vijeka, da bi se zaštitio od napada u vrijeme ratova i hajdučije. Ovakve kule su građene na većim begovskim posjedima, a osim odbrambene funkcije i funkcije stanovanja, znale su biti i neka vrsta ljetnikovca, ili jednostavno znak prestiža. Obično se na istoj lokaciji nalazio i begovski odžak sa pripadajućim pomoćnim objektima, kao i kuća u kojoj je živio beg sa familijom.
„Znate kako, ja lično imam interes da se obnovi kula, jer je to kula mojih predaka. Skočićka kula je lična stvar moje porodice i familije, a kao mještanin i Bosanac smatram da je krajnje vrijeme da malo poradimo na buđenju naše svijesti o važnosti očuvanja i obnove našeg kulturno istorijskog nasleđa. Nismo mi niko, nego neko“-ponosno kaže Ragib Zahirović.
Prema informacijama, koje nam saopštava, kamen temeljac za izgradnju ovog kulturno historijskog objekta je udaren još u julu ove godine. Učinjeno je to u prisustvu velikog broja povratnika i uz pjesmu poznatog umjetnika Damira Imamovića, inače unuka legendarnog Zaima Imamovića. Ipak, da se ne radi samo o izgradnji i obnovi ovog kulturno istorijskog spomenika, već i planu da se isti projekat stavi u funkciju oživljavanja raznih društveno korisnih procesa, svjedoči nam i zamisao Ragiba i njegovih saradnika.
„Moja zamisao je da u sklopu kule i oko nje u odžacima bude jedna vrsta ugositeljskog i muzejskog komleksa, te platoa za odvijanje kulturnih manifestacija. Na ovaj način bi pored održivosti kompleksa otvorili i preduslove za razvoj historijskog turizma u ovim krajevima“.
Pri kraju našeg razgovora Ragib nam ukazuje na nužnost , da se svaki građanin kroz aktivizam uključi u procese unapređenja sredine u kojoj živi, jer to jedini način da krenemo naprijed i postignemo promjene:
“Želio bih da se ljudi i u drugim krajevima, koji imaju lijepe ideje malo više aktiviraju ili bar pomažu svako na svoj način, onako kako to mogu. Sve što uradimo u svojoj sredini, sebi ćemo uraditi. Ne trebaju se plašiti šta će ko reći. Narod brzo prepozna iskrenost i podržava dobra djela. Kad se svi skupimo, mi postajemo jedan bager, koji ne staje, nego gura sve teškoće pred sobom, a teškoća uvijek ima, jer tako je to u životu“ – zaključuje naš sagovornik s kojim se rastajemo u nadi, da ćemo se ponovo i uz pjesmu sresti, kada ovaj projekat bude konačno i realizovan.
