Institut za razvoj mladih KULT u okviru inicijative “Poboljšanje ljudskih prava u privrednom sektoru” ispitao je stavove i mišljenja građana u BiH o poštovanju ljudskih prava u privrednom sektoru. Uzimajući u obzir da se radi o privrednom sektoru, ovim istraživanjem se nastojalo ispitati što više osoba koje su direktno ili indirektno povezane s privrednim sektorom.
U istraživanju je učestvovalo ukupno 603 ispitanika, od kojih je njih 566, odnosno 93,86% zaposleno ili je u proteklom periodu bilo zaposleno, a preostalih 6,14% ispitanika nikada nije bilo u radnom odnosu. U odnosu na relevantnost pitanja, na neka od njih je odgovaralo 93,86% ispitanika koji su zaposleni trenutno ili su bili zaposleni.
Od ukupno 603 učesnika istraživanja, više od 2/3, odnosno 67,49% ispitanika navodi da je zaposleno po osnovu ugovora o radu, dok 12,77% učesnika navodi da su trenutno nezaposleni, ali da su ranije bili zaposleni. Relativno visok postotak od 7,13% učesnika navodi da je zaposleno po osnovu ugovora o djelu, dok 6,14% učesnika kaže da nikada nisu bili zaposleni. Poražavajući podatak predstavlja 4,48% zaposlenih bez bilo kakvog ugovora.
Proces ispitivanja mišljenja odvio se kroz tri aspekta koja se odnose na prava radnika u privrednom sektoru.
Prvi aspekt u fokusu ima dužnost države da zaštiti prava radnika, odnosno postojanje zakonskih regulativa koje aktivno štite prava radnika. Drugi aspekt se ogleda u tome da li privredni subjekti poštuju zakonske regulative koje se odnose na zaštitu prava radnika na radnom mjestu. Treći aspekt jeste poznavanje pravnog lijeka i njegovog efektivnog korištenja u slučaju narušavanja prava radnika od strane privrednih subjekata.
Analiza ostvarivanja prava radnika u Bosni i Hercegovini pokazuje da 1.49% ispitanika u potpunosti smatra da generalno uposlenici u svim preduzećima u Bosni i Hercegovini ostvaruju jednaka prava, dok 69,65% njih ističe da se u potpunosti ne slažu s tim da svi uposlenici ostvaruju ista prava.
.JPG)
Detaljnijom analizom utvrđeno je da se 75,66% žena i 24,34% muškaraca potpuno ne slaže da svi uposlenici ostvaruju jednaka prava. S druge strane, 52,90% ispitanika u potpunosti se ne slaže s tim da žene i muškarci u Bosni i Hercegovini ostvaruju jednaka prava na tržištu rada, a 3,98% ispitanika potpuno se slaže da žene i muškarci ostvaruju jednaka pravo na tržištu rada. Prema spolnoj strukturi, ukupno 81.45% žena i 18,55% muškaraca je navelo da se potpuno ne slaže s tim da žene i muškarci ostvaruju jednaka prava na tržištu rada.
Konstataciju u okviru postavljenog pitanja da su žene i muškarci u Bosni i Hercegovini jednako plaćeni za istu poziciju (posao) i isti nivo odgovornosti u potpunosti ne podržava 40,46% ispitanika, a 6,47% ispitanika ističe da se u potpunosti slaže s postavljenom tezom. Prema spolnoj strukturi, ukupno 83,47% žena i 16,87% muškaraca izjavilo je da se potpuno ne slaže s tim da su žene i muškarci jednako plaćeni za istu poziciju i isti nivo odgovornosti.
Ukupno 72,97% ispitanika se u potpunosti ne slaže s tim da osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini ostvaruju jednaka prava radnika kao i ostale osobe na tržištu rada, a 1,66% ispitanika kaže da se u potpunosti slaže s ovom tvrdnjom. Prema spolnoj strukturi, detaljna analiza je pokazala da 77,68% žena i 22,32% muškaraca navodi da se potpuno ne slažu s tim da osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini ostvaruju jednaka prava radnika kao i ostale osobe na tržištu rada.
Na pitanje o obliku vlasništva preduzeća odgovarali su svi učesnici koji su trenutno zaposleni i koji su nekada bili zaposleni, ostalih 6,14% učesnika nije odgovaralo na postavljeno pitanje. Procentualno, najveći broj, odnosno 36,93% od ukupno 566 ispitanika koji su odgovorili na ovo pitanje, navodi da je zaposleno ili je bilo zaposleno u privatnom domaćem preduzeću, zatim je tu 23,32% zaposlenih u državnim preduzećima. Procentualno najmanje zaposlenih, odnosno njih 7,07%, jeste u inozemnim organizacijama, institucijama ili fondacijama.
Na pitanje o tome da li se nešto promijenilo u radnoj dinamici tokom pandemije koronavirusa većina učesnika, odnosno njih 43,89%, navelo je da se ništa nije promijenilo, zatim 19,45% učesnika navodi da im je povećan obim posla, a 8,04% učesnika odgovara da im je plaća umanjena tokom pandemije koronavirusa. Značajan postotak ispitanika, 7,56%, navodi da su prije pandemije koronavirusa bili bez posla. Od ispitanika koji su naveli da su za vrijeme pandemije trajno ostali bez posla, 83,37% su žene, a 16,67% su muškarci.
Učesnici koji su odabrali opciju ostalih odgovora su imali mogućnost da obrazlože najznačajniju promjenu koja im se dogodila za vrijeme pandemije. U kategoriji najbrojnijih ostalih odgovora izdvaja se „rad od kuće“.
.JPG)
Istraživanje je imalo za cilj i da otkrije mišljenje ispitanika o načinu zapošljavanja u različitim oblicima preduzeća te pravičnosti zapošljavanja u njima. Tako se 49,09% ispitanika u potpunosti ne slaže s tim da je način zapošljavanja u privatnim domaćim preduzećima pravičan za sve građane, a njih 4,81% se u potpunosti slaže s ovom tezom. Kada je u pitanju zapošljavanje u privatnim inozemnim preduzećima, 37,15% ispitanika navodi da se donekle slaže s tim da je način zapošljavanja u ovoj vrsti preduzeća pravičan za sve građane, njih 15,59% se donekle ne slaže s tim. Najveći broj ispitanika, njih 37,15%, navodi da se donekle slaže s tim da je način zapošljavanja u preduzećima koja su kombinacija domaćeg i inozemnog pravičan za sve građane. Ipak od svih postavljenih pitanja pojedinačno najveći postotak neslaganja jeste da je zapošljavanje u državnim preduzećima pravično za sve građane, gdje 73,96% ispitanika navodi da se u potpunosti ne slaže da jeste tako.
Nakon pitanja o općenitim stavovima ispitanika na temu poštovanja prava radnika, postavljeno im je pitanje da li smatraju da pravni organi države adekvatno sankcioniraju poslodavca u slučaju povrede prava radnika, gdje je njih 70,32% odgovorilo s „ne“, a 21,23% djelimično smatra da pravni organi države adekvatno sankcioniraju poslodavca u slučaju povrede prava radnika. Svega 4,64% ispitanika smatra da pravni organi države adekvatno sankcioniraju poslodavca u slučaju povrede prava radnika.
Zabrinjavajuća je informacija da 1/3 ispitanika, tačnije njih 32,50%, izjavljuje da su bili žrtva i da su svjedočili nezakonitostima prema drugim uposlenicima. Prema spolnoj strukturi ispitnika koji su se izjasnili da su bili žrtva ili svjedočili nezakonitostima prema drugim uposlenicima, 78,60% su žene, a preostalih 21,40% su muškarci. Nadalje, njih 27,53% navodi da nisu bili direktna žrtva, ali da jesu svjedočili nezakonitostima prema drugim uposlenicima.
Učesnicima istraživanja je postavljeno pitanje da li su ikada pokrenuli postupak protiv preduzeća zbog narušavanja njihovih prava. Procentualno najveći broj odgovora, ili 46,60%, jeste da ispitanici nisu imali potrebu pokretati postupak protiv preduzeća. Ukupno je 13,60% ispitanika odgovorilo da su namjeravali pokrenuti postupak, ali da su odustali zbog straha od posljedica. Od ukupnog broja ispitanika, njih 6,80% je pokrenulo postupak protiv preduzeća, a 3,98% ispitanika nije željelo dati odgovor na postavljeno pitanje.
Od ukupno 6,80% ispitanika koji su se izjasnili da su pokrenuli postupak protiv preduzeća, u spolnoj strukturi nalazi se zanimljiv podatak da je čak 80,49% žena, a preostalih 19,51% su muškarci ti koji su pokrenuli postupak protiv preduzeća. Shodno rezultatima ovog istraživanja i podatku od 60,98% više žena u odnosu na muškarce koje su pokrenule postupak, može se zaključiti da se žene više odlučuju na pokretanje postupka protiv preduzeća u slučaju kršenja njihovih prava.
Na posljednje pitanje koje je postavljeno ispitanicima njih 30,02% je odgovorilo da nisu svjedočili nezakonitom ponašanju preduzeća, 19,57% da nisu ukazivali na nezakonito ponašanje preduzeća. Čak 18,08% ispitanika je navelo da im je indirektno prijećeno jer su ukazali ili željeli ukazati na nezakonito ponašanje preduzeća, a njih 8,29% navodi da im je direktno prijećeno iz istih razloga.
