SARAJEVO – Sva djeca zaslužuju pravo na obrazovanje i uslove za sretno odrastanje, moto je centra Udruženja Međunarodni forum solidarnosti (MFS) – EMMAUS, koji se nalazi u Potočarima. U sklopu centra je internatski smještaj za desetine djece s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Milića, Konjević Polja i jednog dijela Zvornika.
Projekat internatskog smještaja za djecu u Potočarima egzistira od 2013. godine. Osnovna zamisao projekta je da se djeci iz udaljenih područja u okolini Srebrenice osiguraju uslovi za nesmetan proces školovanja i obrazovanja, kroz obezbjeđivanje osnovnih uslova koje svako dijete zaslužuje.
Zbog velike udaljenosti ruralnih područja, loše putne komunikacije, te lošeg socijalnog stanja povratnika, u velikoj mjeri izostaje i školovanje djece koja žive u udaljenim okolnim područjima Srebrenice.
Elmedin Škrebo, pomoćnik direktora u Udruženju MFS- EMMAUS, rekao je da je internatski centar za bošnjačku djecu u Podrinju jedna od njihovih aktivnosti koja više nije projekat nego program s obzirom na to da egzistira duži niz godina.
“Ovo će sada biti 16. školska godina kako radimo s prijemom i smještajem djece u naše kapacitet u Potočarima. Ovo smo gradili godinama kroz naše međunarodne omladinske radne kampove i uz podršku različitih donatora. Drago nam je da to danas koristi svrsi, da se šire ti kapaciteti iz dana u dan”, pojasnio je Škrebo.
U neposrednoj blizini internata nalazi se i Dom za majke Srebrenice “Hatidža Mehmedović” čija je izgradnja započela u julu 2019. godine, a koji je otvoren prije dvije godine. I ovaj Dom je projekat MFS-EMMAUS-a.
“Prvi uposlenici Doma za starija lica je upravo petero djece koji su bili naši korisnici, a sada su naši uposlenici. Ovo je na neki način naša pomoć povratnicima u smislu njihovog školovanja, odrastanja, socijalizacije kroz sve ono što im ovdje nudimo, a u konačnici i zaposlenje. A i oni se kroz ovaj posao brinu o svojim i našim majkama koje su sa njihovog područja”, rekao je Škrebo.
Pored obrazovne komponente nezaobilazna je i odgojna koja podrazumijeva usvajanje znanja, vještina i navika za izrastanje djece korisnika u samostalne i stabilne ličnosti.
“Internat je, mogu slobodno reći, jedna od najsvjetlijih tačaka u našem radu s obzirom na to da dugo egzistira i poručuje dobro za budućnost naše države. Da nema internata, od 20 do 30 porodica ne bi bilo u Podrinju, ili bi išli u druge zemlje ili Federaciju BiH zbog školovanja svoje djece, ali i egzistencije. To je istina jer to je to nešto što sam čuo iz razgovora s roditeljima te djece, ali i mjesnim imamima koji su nam podrška u svemu ovome”, istakao je Škrebo.
Smještaj u internatu obuhvata cijelosedmični boravak, smještaj, ishranu, prevoz do škole i nazad, kao i podršku od strane stručnog osoblja, u izvršavanju domaćih zadataka i pomoć u učenju. Za djecu se također organizuju kursevi informatike, engleskog, turskog i njemačkog jezika, te ostale društvene aktivnosti.
“Ovdje mnogo truda ulažemo i u oblasti socijalizacije djece. Jako su bitne posjete koje imamo tokom godine. Boravak u internatu je besplatan. Roditelji u Podrinju su dodatno opterećeni egzistencijom. Ovdje imamo problem udaljenosti Potočara, odnosno Srebrenice od sela na ovom području. Ovdje ne borave samo djeca s područja Srebrenice nego i Bratunca, Vlasenice, Milića, Zvornika. Ove godine ih je najviše bilo s područja Bratunca”, rekao je Škrebo.
Da je internat svijetla tačka za ovu djecu govori i činjenica da su autobuske karte jako skupe iz drugih gradova u Podrinju do Srebrenice, ali i da nema tako često autobusa kao u nekim drugim gradovima. Do većine sela javnog prevoza uopšte nema.
U internatskom smještaju djeca su koja dolaze iz ruralnih područja, okoline Srebrenice, Vlasenice, Bratunca, Konjević Polja, jednog dijela Zvornika i Milića
“Protekle školske godine smo u internatu imali 63 djece. Radi se o djecu od petog do devet razreda osnovne škole, jer nema područnih škola. Također, imamo i djecu iz srednjih škola, zanimanja koja imaju u Srebrenici. I ove godine očekujemo otprilike isti broj djece”, naglasio je Škrebo.
U internatu je oko 70 posto djevojčica.
“Takva je situacija jer je ovaj internat omogućio djevojčicama da upišu željena zanimanja. Većina ‘boljih’ škola je u drugoj smjeni. Malo je roditelja koji će pustiti djevojčicu da se navečer vraća kući zbog njene sigurnosti. Dešavalo se da su djeca iz tog razloga i napuštala školu i da na kraju nisu ništa ni završili”, pojasnio je Škrebo.
Prema njegovim riječima, donatori koji im pomažu u realizaciji ove aktivnosti su različiti.
“Imamo Uniju općina turkijskog svijeta (TDBB), koji duži niz godina podržavaju boravak djece ovdje. Mogu slobodno reći, da nema njih i njihove podrške vjerovatno ovaj internat bi radio u smanjenom kapacitetu ili možda čak nikako. Tu je i par privrednih subjekata koji su na sebe preuzeli obavezu da finansiraju boravak djece ovdje, zatim naša Islamska zajednica, a tu mislim na fondove kojim oni raspolažu. Tu su i naši džemati u dijaspori”, izjavio je Škrebo.
Piše: Vesna Bešić
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
