Teatar mladih Goražde (TMG) već više od deceniju služi kao siguran prostor i druga porodica za mlade Goraždanke i Goraždane koji žele da zakorače na teatarsku scenu i amaterski se bave glumom. Iako se vremenom suočava sa smjenom generacija i odlaskom članova i članica iz Goražda zbog studiranja ili posla, te uzimajući u obzir da mladi danas više gledaju nego što stvaraju, TMG i dalje okuplja i staru i novu glumačku ekipu.
Prva audicija i formiranje Teatra
Teatar mladih Goražde osnovan je 2012. godine, kada je održana i prva audicija. Djeluje kao jedna od sekcija Kulturnog udruženja mladih (KUM) Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, pored Rock škole i Elza festa. Te 2012. godine priču TMG-a su pokrenuli Amra Prutina, mlada glumica koja je preminula polovinom 2021. godine, i Dženan Hendo. Oni su se tada bavili pozorištem i glumom u mostarskom teatru.
Arman Bešlija jedan je od osnivača TMG-a i rado se sjeća prve audicije. Svojim djelovanjem u Teatru i KUM-u želio je da stvara i motiviše ostale mlade da se bave muzikom i glumom, te da afirmiše njihovo kulturno stvaralaštvo.
“Tu noć sala je bila prepuna mladih ljudi, svih pozadina. To je bilo tako interesantno gledati. Trebalo je odlučiti ko će biti primljen u prvu postavu Teatra i na kraju Amra je rekla da su svi primljeni. Tako da prvobitno je nekih 20 – 30 ljudi bilo uključeno. Kasnije, kad smo mi krenuli da radimo, sve više i više mladih ljudi je dolazilo”, kazao je Arman dodajući da je u jednom trenutku bilo 50 – 60 članova koji su aktivno radili.
Aldin Džananović na prvu audiciju Teatra došao je samo kao podrška drugarici Uški iz škole. Danas je vođa TMG-a.
“Bilo ti je ovako, da li je kao monolog, nešta imali da spreme i onda mogu nekoga iz publike izvesti da u paru glume. Uška nije bila spremna za taj dio. Ona je spremila taj monolog kao da majci govori. I oni su rekli: “Okej, hajde sad da ti majku nađemo pa da to odglumiš”. I ja sam bio majka. Ja se malo uživio. A u žiriju sjede Amra, Dženan, i Arman mislim da je bio, i vidim ja plaču oni meni od smijeha i onda meni još draže bilo glumiti i opustiti se”, sjeća se Aldin audicije nakon koje su ga pozvali da se pridruži Teatru, iako se nije prijavio.
Adnan Čelik, jedan od bivših članova, u to vrijeme više se bavio muzikom, ali ga je interesovalo da proba i glumiti, te je i on učestvovao na prvoj audiciji TMG-a.
“Izašao sam i odradio sam onu scenu iz filma “Mrtav ladan”, ono kad su ga zakačili na ogradu onog mrtvaca, “Jao Milunka..”. Poslije smo počeli sa probama. Odradili smo tu prvu predstavu “Rođen sam u Goraždu”, što je priča Isaka Samokovlije i tu smo mi svi nosili crno, izvodili smo neke performanse, čitali Isakove odlomke i oživljavali priče iz njegovih knjiga. To mi je bila prva uloga”, prisjeća se Adnan dodajući da je dobra stvar u glumi što može da kroz razne uloge dopre do dubljih dijelova svoje ličnosti.
Kroz rad sa TMG-om Aldin je shvatio da teatar nije samo ono što se na pozornici dešava, već da je to mogućnost društvenog djelovanja. On je tada bio među najmlađim članovima Teatra.
“Tako su krenule probe, predstave, poznanstva. Vremenom se, kao što je to stalno u Goraždu slučaj, dešava neka smjena generacija. Tako da sam i ja ispadao iz fazona, pa se vraćao, ali uvijek sam bio tu, kao što sam i sada. Ne glumim, sad sam neki tamo… majstor svjetla”, kaže Aldin kroz smijeh.
Kroz saradnju sa Udruženjem dramskih umjetnika “Altteatar”, članovi i članice TMG-a mogli su putovati, sarađivati sa drugim teatrima i učiti glumačke vještine od univerzitetskih profesora i asistenata. Izboriti se da nove generacije imaju ono što je starijoj ekipi TMG-a nedostajalo bila je Aldinova želja.
“Ovi profesori su bili oduševljeni našom djecom i omladinom i prvo su pominjali tu njihovu disciplinu. Bilo je tu mjesta i za šalu, ali su znali kad se radi – radi se. Također su isticali naš goraždanski humor. Jedan kolega, kada je nas je upoznao, rekao je da sad shvata odakle Laki (Elvir Laković) onakav humor”, dodaje Aldin.
“Posljednji nezaposleni”, predstava o kojoj se pričalo i u pogonima fabrika
Aldin je u svojoj amaterskoj glumačkoj karijeri igrao u 7 premijernih predstava, a ističe da ga je predstava “Posljednji nezaposleni 2” obilježila, te da je možda obilježila i dosadašnji rad TMG-a. U ove dvije predstave na satiričan način glumio je funkciju gradonačelnika Goražda.
“Sa tom predstavom došli smo do toga da se o “Posljednjem nezaposlenom 2” pričalo u pogonima fabrika, što smo mi i željeli. Ljudi nisu gledali predstavu, ali su pričali o njoj jer su čuli da neki mladi imaju sluha za radnike, za svoje sugrađane. To je nama satisfakcija bila”, pojašnjava Aldin.
“Posljednji nezaposleni”, predstava koja je igrana u dva dijela, nastala je kao odgovor na plasiranje iskrivljene medijske slike o Goraždu kao gradu gdje nema nezaposlenih.
Arman kaže kako su tada neki članovi teatra bili nezaposleni ili završili fakultet i nisu mogli naći posao, te da su ovom predstavom željeli podstaći kritičko razmišljanje publike i poslati poruku da nije sve bajno i krasno.
“Tu smo uzeli jedan kratki odlomak teksta koji smo negdje pročitali na internetu i od toga napravili predstavu. To je bila naša igra i naša kreativnost, imalo je veliki odjek i ljudi su uživali u toj predstavi. I razdrmala je i politiku i društvo u gradu, zato je bitno da imamo i tetar u gradu, da upravo mladi, koji će sutra biti ti koji će mijenjati društvo, da se aktivno bave tim tematikama, da se uključe u društveni život”, prisjeća se Arman.
Hamza Žuga član je TMG-a od 2016. kada je sa prijateljima došao na otvorenu probu Teatra mladih. Tada je prvi put stao na scenu, a danas, iako zaposlen, i dalje je na probama i predstavama. Svoje prve scenske nastupe pred publikom imao je u predstavi “Posljednji nezaposleni 2”.
“To je jedna od najuspješnijih predstava Teatra mladih Goražde, koja se više nikada neće ponoviti, koje ću se uvijek rado sjećati. Samo pripremanje te predstave je bilo uzbudljivo jer sam imao ulogu turskog investitora. Gledao sam turske serije, pratio, i zapisivao sebi riječi, učio turski, nebitno šta su te rečenice značile, bitno je samo da ima turski”, prisjeća se Hamza dodajući da je imao veliku tremu pred tu predstavu.
Opisuje nam kako je sjedio iza zavjese i slušao korake i mala ćaskanja pred premijeru, misleći da neće puno ljudi doći na predstavu.
“A onda je uslijedio poziv gdje je naš Čela (Adnan Čelik) rekao: “nema više karti, šta ću sad?”, na šta smo mu rekli da pušta publiku. Tada je uslijedio haos u mojoj glavi. Kad više ne čuješ sam sebe i svoje misli od tih sitnih glasića koji dolaze iz publike. Sva sreća nisam provirio, ali dovoljno mi je bilo čuti glasove publike i sam taj osjećaj da sa druge strane zavjese sjedi masa ljudi, to se osjeća”, pojašnjava Hamza, te dodaje da i pored treme ovaj nastup ga je motivisao da nastavi rad u TMG-u.
Glumi li iko danas?
U Teatru je trenutno 16 stalnih članova, ali tu je i “raja koja nikad nije napustila Teatar”. U narednom periodu planiraju raditi na dvije predstave.
Na posljednjoj amaterskoj predstavi Teatra “Čuješ li korake iza sebe?!” mladi glumci hrabro su prikazali istraživanje dubine ljudskih emocija. Likovi se bore s vlastitim strahovima i unutrašnjim konfliktima, suočavajući se s bolnim iskustvima i tražeći priliku za ponovno otkrivanje nade i ponovno prihvatanje sebe i svoje prošlosti. Pored Hamze, na ovoj predstavi igrala je i Ilma Karović. Ona je već drugu godinu članica TMG-a, vođena ljubavlju prema umjetnosti, a pogotovo glumi i slikarstvu. Kaže da tako ispoljava svoje emocije i višak energije.
“Na audiciji kada sam se ja prijavila bilo je jako zanimljivo, prvo smo se međusobno upoznavali, pa smo radili neke vježbe. Zatim smo malo i glumili, radili improvizacije. Prije svega mi je drago što smo se baš super upoznali, jer to su ljudi s kojima sam mislila da se nikad neću družiti i ispostavilo se da su svi zanimljivi i ljupki”, opisuje Ilma.
Sa TMG-om radila je na predstavama “Čuješ li korake iza sebe?!” i “Probuđeni grad”, koju su radili sa Altteatrom.
Kada je prvi put stala na scenu kaže da je “bilo mnogo treme i nervoze, kada ulazim na scenu i sva sjedišta su popunjena. To mi je bilo malo strašno, da ne pogriješim, da li će me svi čuti. Ali sve u svemu to je taj adrenalin koji nas ispunjava i onda samo idemo, jer teatar je igra”. Dodaje da je kroz radionice i edukacije sa Teatrom stekla dosta samopouzdanja i shvatila koliko umjetnost spaja mlade.
Svoje znanje i iskustvo novim mlađim glumcima i glumicama rado prenose stariji. Aldin kaže da se tako osjeća korisnim sebi, Teatru, ali i zajednici.
“Svi su oni već izgrađene ličnosti, ali kad vidiš da ti daješ boju dodatnu u njihov život kojom će oni dalje da boje, stvarno je lijep osjećaj. Ja sam, ponukan svim ovim, rekao jednu rečenicu koju mislim niko nije prije mene “Napravi prvi korak kako bi generacije poslije tebe istrčale maraton”, i stvarno sam se time vodio”, opisuje on.
Arman kaže kako je kontinuitet rada TMG-a nastavljen, te da su kroz festivale i seminare na koje su išli stekli dosta znanja i iskustva koje danas dijele sa mladim članovima i članicama.
“Postali smo voditelji i predavači novim generacijama, tako da se to nastavilo u kontinuitetu. Ali kod mladih nema tog žara kao što je bilo prethodnih godina. Danas ne bi mogli raspisati javni poziv za audiciju jer bi se bojali da li će iko doći. Sada morate direktno doći u jedan razred i odabrati jednu ekipu iz razreda, koji su već aktivni, i oni su ti koji se uključuju u Teatar. Nema te širine da se uključi malo veći broj mladih iz različitih škola, sfera i pozadina”, objašnjava Arman.
Tako su mladi Goraždani i Goraždanke, spojeni glumom, zabavom i umjetnošću i “furajući svoj fazon”, ostavili iza sebe mnogo amaterskih predstava koje ukazuju na probleme mladih i strahove sa kojima se suočavaju. Oni također ističu i dobre pojave i likove Goražda, poput Isaka Samokovlije. Oni će i dalje da zajedno uče, druže se, stvaraju, glume i dokazuju da teatar i umjetnost nisu mrtvi u ovom gradu na Drini.
Piše: Alem Bajramović
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
