DOK IMA INTERESA ZA DOBAR I KVALITETAN NAMJEŠTAJ, OVAJ ZANAT NEĆE IZUMRIJETI
Kada neko ima viziju i cilj u životu, a uz to je i vrijedan, nema toga što ne može ostvariti. Elvir Hambašić (47) iz sela Ulišnjak kod Maglaja, gotovo 18 godina se bavi obradom drveta na tradicionalan način-drvorezbarstvom i tako izdržava šestočlanu porodicu. Poticaj Federalnog zavoda za zapošljavanje iskoristio je svojevremeno za osnivanje firme pod nazivom „Suvenir“. U početku, Elvir se bavio izradom prozora, vrata i kuhinja, a onda se odlučio za izradu suvenira i namještaja na tradicionalan način – drvorezbarijom. „Imam običaj reći da sam kuću napravio od prozora i vrata, a da sam je opremio zahvaljujući drvorezbariji. Dok je bilo obnove, nakon rata, bilo je i posla. A onda je plastična stolarija počela zamjenjivati drvenu, pa je i za mene bilo manje posla. Onda sam se okrenuo drvorezbarskom zanatu, jer sam još kao dječak volio izrađivati figure od drveta. Gledao sam kako to rade konjički majstori pa sam odlučio i sam se okušati u ovom tradicionalnom zanatu“, prisjeća se Elvir svojih početaka. Zanat je, priča nam, učio kod čuvenih majstora u Konjicu, mogao je tu i ostati. Ali, ljubav prema porodici bila je jača od svega, pa se vratio u rodni Ulišnjak.
Za izradu peškuna potrebno i tri sedmice rada
Elvir vrijednim rukama drvetu udahne dušu, pa ostanete bez riječi kada vidite namještaj za bosanske sobe, peškune, škrabije, rahle ukrašene duborezom, stolove, komode, rafe, tacne, sehare, stočiće za knjige, slike, sazove, a u posljednje vrijeme česte su narudžbe i za ramazanske topove. Nema grada u Bosni i Hercegovini gdje nema njegovih radova, pa i na većini kontinenata. Opredijelio se za kvalitetne sirovine: orah, trešnju, parenu sušenu bukvu i javor. Od drveta će vam napraviti sve što možete zamisliti. “Prvo odaberem drvo kojim ću raditi, poslije toga dolazi rad na stolarskoj mašini, lijepljenje isječenih dasaka, zatim crtanje šare i rad sa dlijetima, a poslije toga cijeli predmet sklapam i lakiram”, priča nam Elvir i dodaje da mu je samo za jedan veći peškun potrebno i do tri sedmice intenzivnog rada. Elviru puno pomažu supruga Sanida (43), sin i kćerka Amar (21) i Irma (20) dok su bili učenici, pa i mala Amna (10). Sanida je bila posebno vješta u izradi finijih duboreza jer je imala najviše strpljenja, a djeca su radeći u radionici zarađivala džeparac. Amar je sada student FIT-a u Mostaru, Irma je osnovala svoju firmu, a kako je u porodicu prije dvije godine došao i mali Emir, supruga Sanida se posvetila njemu, ali stigne i sama privrijediti za porodicu. U bašti i plasteniku proizvodi zdravo povrće za porodicu, imaju veliki voćnjak, a samo ove godine osušiće na desetine kilograma voća. Za sebe ali i za prodaju proizvode sokove, pekmeze i salate. I pored svog posla, Sanida sa kćerkom Irmom uređuje i dvorište koje izgleda kao pravi mali raj. „Ne jedemo suhu hranu, evo na špretu se krčka tagarica, ispekla sam pogaču i jabukovaču, skuhala sutliju. Meni nikada nije dosadno. Djece je četvero, nas dvoje, ne mogu ja samo čekati na Elvira da zaradi i doprinese. Znam u sezonu napraviti od 200 do 300 litara soka od aronije. Ne znamo kada legnemo, a kada ustanemo, vazda se radi. Izmislili smo i osmi dan u sedmici“, rekla nam je Sanida kroz smijeh.
Bosanska soba za njegovu dušu
Puno toga Elvir radi za prodaju, a za svoju dušu napravio je malu, bosansku sobu. Tu najviše voli da odmara. Izradio je čak i ram za bicikl od vrlo kvalitetnog orahovog drveta, a ostalo su dijelovi vrlo kvalitetnog japanskog bicikla ‘Shimano’. „Prema jednom drugom biciklu izradio sam ram, a mnogo računa sam vodio o dimenzijama i samom razmjeru. Bicikl je sa 21 brzinom, odlično je za brdske vožnje, a teško svega 12 kilograma. Kada ga vozim imam osjećaj da lebdim“, ispričao nam je Elvir. Izazov mu je bio i izrada sebilja u Mravićima od drveta trešnje. „Maštao sam o tome da napravim sebilj, kad mi je došla narudžba. Trebalo mi je mjesec dana, a malo je niži od onog na Baščaršiji. To mi je jedan od najljepših i najdražih mojih poslova. Ono o čemu maštam je da napravim rikšu od drveta koju bi pokretao bicikl. To bi baš bilo interesantno, dvoje sjede u rikši od drveta, obilaze grad – prava turistička atrakcija“, dodao je Hambašić.
Elvri u kćerki Irmi ima svoju nasljednicu
Stara narodna izreka kaže da jabuka ne pada daleko od stabla. Tako je i u slučaju porodice Hambašić jer Irma je krenula očevim stopama. Stalno je pomagala ocu u radionici, a kada je imala 13 godina iz dosade je na internetu istraživala kako se izrađuju ukrasi od drveta i tako je počelo. Kada je Elvir vidio njenu ozbiljnost, kupio joj je i dvije mašine za izrezivanje i pirografiju. Počela je sa izradom ukrasa, zatim su došle na red kutije ukrašene pirografijom, a danas su najtraženije daske za rezanje sa personaliziranim natpisima. Irma je sa nepunih 20 godina osnovala firmu „Unikat“. „U ovome se baš pronalazim, samo treba biti vrijedan i kreativan. Znam da je mojima vršnjacima neobično čime se ja bavim, ali sam uz oca ovo zavoljela“, ispričala nam je nastavila. „Htjela sam da mi ‘ide’ staž, zaradim sebi, imam hvala Bogu, ne tražim od roditelja. Uvijek nekome treba neki poklon“, priča nam Irma i nastavlja. „Bilo je straha kada sam osnovala firmu, ali bavim se ovim već sedam godina i mogu reći da sam se usavršila. Ako mi nešto i zatreba tu je otac. Odlučila sam se za naziv firme ‘Unikat’ jer sam i sama jedinstvena i nema djevojaka koje se ovim bave. Najviše narudžbi dobijam iz Sarajeva, Tuzle i Brčkog. Vjerujem u sebe i da će firma opstati. Meni radni dan traje 25 sati, pomognem mami, ocu, radim za sebe i to najčešće noću, kada zahladni – ljepota“, ispričala nam je Irma. „Irma je zaista posebno dijete. Ona nikada nije ušla u radionicu tek tako, uvijek nešto traži, pita, istražuje. Dobro joj ide, ima mušterija po cijeloj zemlji. Još dok je išla u srednju školu, sama je sebi zaradila za ljetovanje. Lijepo bi bilo imati ovako vrijednu i dobru nasljednicu“, dodao je s ponosom otac Elvir.
Drvorezbarstvo kao zanat nikada neće izumrijeti
“Ne vjerujem da će ovaj zanat izumrijeti jer ljudi oduvijek vole imati kvalitetan komad namještaja rezbaren u drvetu, a mi smo primjer da su ovakvi komadi i danas traženi”, priča nam Elvir i nastavlja. „Ja se Allahu ne mogu na zahvaljivati na svemu. Do sada nisam osjetio krizu. Možda jedino tokom pandemije nije bilo vrijeme za veća ulaganja. Tada sam napravio prvi ramazanski top, namijenio sam ga sebi, ali su ga kupili ljudi iz Kopica. Ja ću sebi napraviti novi“, kazao nam je na kraju razgovora Elvir Hambašić, drvorezbar iz Ulišnjaka kod Maglaja.
Piše: Nejra Bradarić
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
