Junska priča o omladinskim radnicama i radnicima u Bosni i Hercegovini vodi nas u Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE kod Azre Halilović. Azra je osnovnu i srednju školu završila u rodnom Tešnju, a zvanje bachelora socijalnog rada stekla je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na odsjeku za socijalni rad.
U studentskim danima Azra počinje volontirati u Udruženju za prevenciju ovisnosti NARKO – NE i pravi prve korake ka omladinskom radu kojim se danas profesionalno bavi.
Tokom studija sam počela volontirati u Udruženju za prevenciju ovisnosti NARKO-NE i zapravo mi je žao što nisam počela i ranije, jer se volontiranjem otvori toliko novih mogućnosti za koje ni ne znaš da postoje. Nakon volonterskog angažmana, u Udruženju su mi ponudili mjesto pripravnice na programu koji je uključivao rad s mladima, konkretno sa srednjoškolcima i srednjoškolkama. Iskreno, u tom momentu mi je bila namjera i želja samo završiti taj pripravnički, nisam razmišljala dugoročno o radu u NARKO-NE-u ili općenito s mladima. Kroz programe i aktivnosti koje smo razvijali i realizirali s mladima, shvatila sam da moj profesionalni angažman može i treba potrajati u ovom pravcu.
Udruženje joj je, kao uposlenici, dalo priliku da nadogradi postojeće znanje i iskustvo u oblasti u kojoj radi, te je Azra tokom 2017. godine pohađala Obuku za stručne saradnike/ce za rad s mladima koju organizira i provodi Institut za razvoj mladih KULT.
Azra kaže da je obuka na nju ostavila energičan utisak zbog profesionalnog, a istovremeno i opuštenog pristupa, te dodaje da obuka može pomoći svakome ko želi na bilo koji način raditi sa mladima. Njoj je obuka, ističe, došla u pravi čas.
Ukoliko neko nema toliko iskustva, svakako da će mu obuka dati osnove za rad, razmjenu iskustava sa drugim kolegama i kolegicama, nove ideje za rad s mladima, mnogo pozitivne energije, a i za one koju su dobro zagazili u omladinske vode, a nisu već ranije prošli obuku može dodatno pomoći da analiziraju sebe i svoj dosadašnji rad i također da razmjene iskustva i ideje sa drugim kolegama i kolegicama. Nedugo nakon što sam počela raditi u Udruženju za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, odnosno s mladima krenula sam na obuku. I baš kad treba da se upoznaš sa svim što omladinski rad nosi sa sobom i što omladinski rad obuhvata, dobiješ jedan strukturiran, sistematičan i detaljan pristup, pa ti samo preostaje da se prepustiš i upijaš svo znanje i metode obuke. Prođeš osnovne stvari koje su bitne, ne samo za rad u omladinskom sektoru, nego u životu općenito, od komunikacije, organizacijskih vještina i raznih drugih kompetencija koje svakome zaista trebaju. I prije obuke sam radila sa mladima i bila omladinska radnica, a obuka mi je dala i stručno zvanje – stručna saradnica za rad s mladima.
Danas je, kaže, tamo gdje je bila kada je prolazila obuku za stručne saradnike i saradnice, ali sa mnogo više iskustva i znanja.
Za nekoliko godina rada u Udruženja radila sam s mnogim mladima iz cijele Bosne i Hercegovine. Edukacije, treninzi, interaktivne radionice, kampovi u prirodi su načini na koji radim s mladima. Uvijek nešto novo i drugačije. Osnažujemo ih i jačamo, pomažemo im da grade sebe u bolje ličnosti. Da kvalitetno ispune slobodno vrijeme, da iskoriste svoje potencijale, svoje talente, da budu samopouzdani, samostalni. Da kvalitetno provedu slobodno vrijeme, ali da im bude dobro. Pripremamo za mlade različite sadržaje, ali također ih i zajedno s njima kreiramo i realiziramo. I to je ono što mi s posebno sviđa – raditi s mladima u neformalnom obrazovanju. Što možemo razvijati nove ideje, što nismo ograničeni nekim ustaljenim planom i programom.
Nedovoljna saradnja i povezanost nadležnih institucija i mladih je prema Azrinom mišljenju važan faktor koji negativno utiče na stanje u omladinskom sektoru u Bosni i Hercegovini.
„Kažu da kad si mlad, sve je lako, a kod nas u BiH sve je naopako. Zato pokazatelji odlaska mladih iz godine u godinu rastu. Opet, generalno mislim da je u današnje vrijeme prednost za mlade što zaista postoji veliki broj udruženja i organizacija u koje mogu da se uključe, uče i razvijaju se, jer im vrlo često to nedostaje kroz formalno obrazovanje. Još uvijek ne postoji ta dovoljna saradnja i povezanost nadležnih institucija i mladih, što je zaista šteta jer svakodnevno vidim koliko mladi imaju potencijala, volje i želje i treba to iskoristiti, treba mladima dati prilike da se dokažu“, ističe Azra.
Azra kaže da su mladi danas ili previše aktivni ili nisu aktivni uopšte, te dodaje da nema sredine.
Pohvalno je da je veliki broj mladih stvarno aktivan, angažovan u raznim, omladinskim i drugim inicijativama. Poručila bih svima mladima da pronađu nešto što ih ispunjava i da uživaju u tome. Da ne prate slijepo sve trendove koji dolaze i odlaze, da budu svoji. Ne moraju biti uključeni u sve i jednu aktivnost, imati hobije koje imaju njihovi prijatelji ili uzori. Dodala bih još da analiziraju ono što im se „servira“ kroz društvene mreže i svakodnevno kroz razne kanale i kritički pristupe tome. Lako je slijepo pratiti gomilu, ali je mnogo zabavnije pratiti sebe.
Teško joj je, kako sama kaže, da zamisli sebe u budućnosti, negdje u nekom periodu, ali dodaje da je život takav da nam stalno zadaje nove izazove i iskušenja.
„I kad sebi zacrtamo nešto, često se desi upravo suprotno. Što je i okej, jer smatram da se ne treba držati ustaljene staze, ako nam se otvaraju novi putevi na kojima možemo i više napredovati i ostvariti, samo je bitno da se ne izgubimo na tom putovanju i da znamo s kojim smo ciljem krenuli. Tako da, i za par godina se vidim i dalje u ovoj oblasti, direktno radeći s mladima ili indirektno razvijajajući i sprovodeći nove programe za mlade. Ali opet, ko zna šta nam sutra donosi“ – završava Azra Halilović, omladinska radnica čija priča još jednom potvrđuje da u omladinskom sektoru u BiH rade i djeluju kvalitetni ljudi posvećeni poslu koji su odabrali.
