Počeo je proces otapanja leda na planinama, pa prelijepe slike možemo vidjeti na jezerima Treskavice, Vranice, Zelengore, Šatora, Bjelašnice i Visočice.
Proljeće se polahko, ali sigurno penje i u planine. Naravno, prvo zahvata doline, zatim više padine, dok konačno ne dođe i do vrhova. U estetskom smislu, proljeće je možda i ponajljepše na planinama. Predivno je oko kuća vidjeti behar na voćkama, dok se istovremeno vrhovi bijele od snijega i leda.
Cvijeće ovoj ambijentu daje posebnu draž. Žuto, crveno, lila, plavo, bijelo…, cvjetno šarenilo prostire se kilometrima po zelenim livadama. I dok su ovom ljepotom ispunjene oči, dotle njihov miris ulazi u naše nosnice, podiže nam raspoloženje i užitak.
Kao neka vrsta šlaga na ovu tortu proljetne estetike, dođu planinska jezera sa kojih se otapa led. Divna je to slika, koju kada jednom vidite pamtite za cijeli život. Smještena u ledničkim cirkovima, ova jezera izgledaju kao neka džinovska ogledala, kojima se smješkaju okolni vrhovi. Tako jezera zapravo umnožavaju ljepotu planine.
Upravo ovih dana je proces otapanja leda sa jezera. Prelijepe slike možemo vidjeti na jezerima Treskavice, Vranice, Zelengore, Šatora, Bjelašnice i Visočice. Usljed viška vode, pored stalnih, tu su i privremena jezera, koja traju koliko i proljeće i rano ljeto.
Obrisi planine na površini jezera
Za ovaj vikend bih preporučio planinu Visočicu, ta da se od sela Ozimine popnete u zatvoreni prirodni amfiteatar, koji tvore vrhovi Subar, Vito, Veliko brdo i Drstva. U ovom amfiteatru se nalazi skriveno jezero, koje je će biti najveće i najljepše u danima koji dolaze.
Na njegovoj površini ogledaju se svi pobrojani vrhovi. Poseban je užitak vidjeti na površini vode tu sliku umanjene Visočice, koja se kao vjerna kopija ove planine, pojavljuje u ova doba godine. Jezero će se tokom ljetnih mjeseci smanjiti desetak puta, pa možda i potpuno nestati. Ali ljepota koju sada nudi je nanadmašna i zapravo nezaboravna.
Naravno, treba biti oprezan, jer nikad ne znamo gdje je tvrdo tlo, a gdje su led i snijeg koji nam svaki trenutak mogu propasti pod nogama.
Preporučujem da se do jezera popnete ranije, oko devet ujutro, kada istočno sunce još uvijek neće davati kontrasvjetlo na površinu vode, kvareći njenu refleksiju za fotografisanje.
Nakon uživanja na obalama jezera, možete se slobodno birajući put preko snijega ili koristeći okopnjele pasaže, popeti do Velikog brda, sa kojeg će vam se otvoriti vidici na ostatak Visočice, te na nezaboravni kanjon Rakitnice i okolne planine: Bjelašnicu, Treskavicu, te na Prenj i Čvrsnicu čije će vas nemirne linije horizonta pozvati da ih pohodite.
Tura: Ozimine – Amfitetar – Veliko brdo – Subar – Ozimine
PRISTUP
Iz Sarajeva cestom do skijaškog centra Babin do, zatim nastaviti cestom prema selu Šabići. Tik pred selom skrenuti desno i krivudavom cestom voziti nekoliko kilometara do raskrsnice koja s nalazi kod mosta na Rakitnici. Desno je put za Umoljane, a mi ćemo lijevo preko mosta, prema Sinanovićima. Nakon desetak minuta sa desne strane, poslije odvojišta za Bobovicu, naići ćemo na putokaz za Ozimine. Strmom cestom popeti se do ovog lijepog i razglednog sela, gdje ćemo i parkirati.
OPIS
Iz sela, prateći planinarsku markaciju, krećemo se prema jugu, ravno prema Visočici koja je ispred nas. Odmah se vide i vrhovi na koje ćemo se tokom ture popeti.
Markiranim putem krećemo se lahko preko livada, kroz šumske pasaže, sve dok put kroz šumu ne postane strmiji.
Nakon šumovitog skoka, nastavljajući kretanje markiranim putem, izlazimo na otvorene livade. Ubrzo stižemo do izvora Očkovica (1.541 metar). Ovdje se možemo osvježiti i put nastaviti pravo uzbrdo do oboda amfiteatra, na čijem je početku većinu godine jezero, koje u sušnim godinama zna presušiti. Ono je upravo naš cilj.
Po izlasku na obod amfiteatra ukazuju nam se vrhovi (slijeva): Subar (1.820 metara), Vito (1.960 metara), Veliko brdo (1.884 metara) i Drstva (1.808 metara), od kojih ćemo se na posljednja dva popeti.
Ovdje napuštamo markaciju i improviziramo ravno dolinom prema podnožju vrha Vito.
Tu nas čeka jezero, koje se ovih dana otvara, oslobađa od snijega i leda.
Nakon uživanja u ovom ambijentu, penjemo se prema Velikom brdu i dalje nemarkiranim strminama, gdje sami biramo lakši put. Za ovo će nam trebati oko 45 minuta.
Na vrhu nas kao nagrada čeka veličanstven pogled.
Sa Velikog brda nastavljamo atraktivnim grebenom, markiranom stazom prema Drstvi. A sa Drstve, također markiranim putem, strmim spustom na obod amfiteatra i nazad sve do Ozimina.
Izvor: balkans.aljazeera.net
