Nenasilna komunikacija kao ključ za zdravije zajednice i pojedince

Mreža nenasilne komunikacije u Bosni i Hercegovini ušla u mentorski program Fondacije tuzlanske zajednice 

Zamislite škole bez vršnjačkog nasilja i školske hodnike kao najsigurnije mjesto za djecu, domove pod čijim krovom djeca ne moraju slijepo živjeti prema očekivanjima svojih roditelja i koja otvoreno komuniciraju sa svojim vršnjacima i roditeljima, ne skrivajući u sebi strahove i sumnje koje ne mogu sami odgonetnuti? 

Upravo je ovo misija Mreže nenasilne komunikacije Bosne i Hercegovine – stvaranje socijalne promjene i građenje mirotvorstva u društvu. Polazeći od toga da su riječi, bilo prešućene bilo pogrešno izrečene, izvor svih nesporazuma, tim certificiranih trenera nenasilne komunikacije i entuzijasta iz Tuzle i okruženja odlučio je svoje vještine usmjeriti u kreiranje promjena u zajednici kroz zagovaranje drugačijih obrazaca prilikom komuniciranja. 

– Ljudi polaze od toga da znaju komunicirati, pri tome zanemarivši način na koji komuniciraju i posljedice koje takav način komunikacije ostavlja. Ukoliko bismo savladali te komunikacijske vještine, to bi značilo manje nasilja, kako verbalnog, tako i fizičkog, u školama bi se mogla smanjiti pojava vršnjačkog nasilja, mogla bi se poboljšati komunikacija između učenika i nastavnika, između djece i roditelja i to bi značilo jedan apsolutno drugačiji kvalitet življenja, kaže Marica Lazić, predsjednica Udruženja Mreža nenasilne komunikacije BiH. 

Krenuvši s radom kao neformalna grupa stručnjaka, uvidjeli su da se moraju preobraziti u udruženje ukoliko žele nastaviti svoju misiju. Već nakon prvog zvaničnog projekta, u zajednici se pojavio veliki broj zainteresovanih za njihove radionice. Širenje misije značilo je konsekventno i pitanje opstanka, stabilnih izvora finansiranja i potrebu za jačanjem kapaciteta i u oblastima koje se ne tiču nenasilne komunikacije. 

– Okrenuli smo se Fondaciji tuzlanske zajednice i dobili bezrezervnu podršku. Nije to bila samo prilika da nas se vidi u gradu, u zajednici, nego smo dobili i neprocjenjivo znanje oko pisanja i pripreme projekata i svih drugih stvari bitnih da bi naše udruženje živjelo. Kroz procedure koje Fondacija godinama provodi i usavršava, mi smo naučili kako treba raditi ukoliko se želi izrasti u respektabilno udruženje, kaže Selma Muminović Teparić, članica Mreže. 

Dodaje i to kako bi bez pomoći Fondacije, koja je dosad podržala sva tri njihova projekta, rad mreže ostao neprimijećen, bez mogućnosti vrednovanja kod potencijalnih donatora. 

– Na ovaj način smo dobili reference koje su nam nužne, jer da nismo dobili ove projekte, mi ne bismo imali ništa opipljivo, bez obzira koliko kvalitetno radili dosad. Kao novo udruženje, bez referenci, ne bismo nigdje drugo dobili priliku raditi. Povjerenje koje smo dobili od Fondacije nam je od ogromne pomoći i tek sad nam se otvaraju mogućnosti za nove prilike, kaže predsjednica Lazić. 

Fondacija tuzlanske zajednice je Mreži dosad podržala tri projekta kroz koje su prvo radili sa djecom u školama, zatim sa njihovim roditeljima, a onda sa aktivistima u zajednici, obuhvatajući tako ključne aktere u stvaranju boljeg okruženja. Ono što su primijetili su obrasci koji imaju potencijala dovesti do sukoba, otuđenja, pa čak i nasilja. 

Ukoliko bismo savladali te komunikacijske vještine, to bi značilo manje nasilja, kako verbalnog, tako i fizičkog, u školama bi se mogla smanjiti pojava vršnjačkog nasilja, mogla bi se poboljšati komunikacija između učenika i nastavnika, između djece i roditelja i to bi značilo jedan apsolutno drugačiji kvalitet življenja, kaže Marica Lazić

– Od djece smo saznali da itekako primijete dominaciju koju odrasli uspostavljaju nad njima i to je ono što im najviše smeta, što ih potencijalno udaljava i od škole i nastavnika, ali i od roditelja. Mi dominiramo nad djecom i to je koncept po kojem smo naučili živjeti. Ono što nam je posebno bitno jeste da su roditelji, s kojima smo radili nakon rada s djecom, prepoznali te obrasce u svom ponašanju. Oni sami su fokusirani na upravljanje ponašanja, jer su tako i sami naučeni i smatraju da će u suprotnom omanuti kao roditelji, da neće pripremiti djecu za život i onda dolaze one dobro poznate “Dok si pod mojim krovom, radit ćeš kako ja kažem”. To su stvari koje prekidaju povezanost sa djecom i u takvoj sredini se nijedna osoba neće otvoriti, pogotovo ne dijete, a zauzvrat ćemo dobiti otpor kod djece, koji će biti neki vid pobune, ili čak destruktivna ponašanja. I jedni i drugi su prepoznali loše obrasce i vjerujemo da se negdje u njima začela ideja da to treba mijenjati, kaže Selma Muminović.   

Mrežu nenasilne komunikacije BiH Fondacija tuzlanske zajednice je prepoznala kao ključnu za kreiranje boljih i perspektivnijih zajednica, za šta se i sama zalaže, zbog čega ju je, u okviru projekta “Naša zajednica je naša odgovornost”, uvrstila u mentorski program, kroz koji će joj pružiti sve alate da nastavi rasti i širiti svoju plemenitu misiju. Do kraja septembra ove godine kroz mentorski program Fondacija će osnažiti kapacitet udruženja na način da će im ponuditi modele upravljanja, ali i konkretne treninge u oblasti finansijskog vođenja udruženja i projekt menadžmenta, te im pomoći da ojačaju ljudske kapacitete, što će Mreži omogućiti kvalitetniji rad sa korisnicima, ali i otvoriti im vrata ka novim donatorima. 

Izvor: fondacijatz.org